StoryEditor
ŽivotPOJAM SREĆE

Bečki novinar cijelu novinu posvetio obožavanoj Šolti! Priča nam o toj silnoj ljubavi, o supruzi Hrvatici i djeci, od kojih ga je razdvojila ‘korona‘

Piše Tanja Šimundić Bendić
30. travnja 2020. - 13:14
Privatni album

Najbolja je reklama ipak ona neplaćena, koja ide od usta do usta, od uha do uha ili – u slučaju novinara Uwea Maucha, urednika u austrijskom dnevnom listu Kurier i njezina autora – od slova do slova.

U cijelosti je posvećena našoj Šolti. On posve drukčije od svih nas dišpetnih Dalmatinaca shvaća uzrečicu "Dabogda te Šolta dopala", jer za njega je ona pojam sreće, užitka, žudnje i strasti, mjesto na kojem s obitelji uživa svake jeseni.

A kako mu je ove jeseni zbog korone Šolta postala upitna, Uwe je odlučio napisati tekst i svojim prijateljima poslati suosjećajan pozdrav.

Tako je nastala poetska reportaža koju je objavio u rubrici poznatog austrijskog dnevnika, koju su mnogi prenijeli. No, mi smo otišli korak dalje, pitajući ga gdje je korijen takvoj ljubavi prema Šolti, Dalmaciji, ali i Hrvatskoj.

– Slike Šolte koje obitelj i ja nosimo u glavi snažnije su od izvjesnosti da se ove godine tamo nećemo moći usidriti. A ona je u kasno ljeto naš drugi dom, barem tijekom dva, tri tjedna.

Od 2006. godine unajmljujemo apartman u Maslinici kod Silve Blagaić, drage udovice sjajnoga karaktera. Iz tog se apartmana nudi začudan pogled na more.

Naravno, rezervirali smo ga i za ovu godinu, još lani prije odlaska. I tako je nastala priča koju sam posvetio svojim šoltanskim prijateljima. Zaista ih volim, Dinka Sulu, Silviju Kalebić i Borisa Mihovilovića Sokola, kao i sve ostale na Šolti – kaže.

Ovaj je tekst napisao i za njih, no prvenstveno za svoju ženu i djecu. Nastao je i za čitatelje Kuriera. Naravno, to je i izvrstan besplatan oglas za turizam Šolte, priznaje. Zapravo je opisao svoj osjećaj prema otoku koji je za njegovu obitelj drugi dom.

– Korona me je zaustavila u austrijskoj prijestolnici, koju svakog petka napuštam kako bih krenuo južnije, u smjeru Zagreba. A tu me čeka obitelj, supruga, zagrebačka paleontologinja koja radi u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, te dvoje djece, studenti zagrebačkog i riječkog sveučilišta – kaže Uwe.

Uwe broji 54 godine života, profesionalni je novinar, a u braku je ukupno 25 godina. Gledano prema zajedničkim zagrebačkim obiteljskim vikendima, bračni bi im staž iznosio dvije godine. Ali i te "dvije" su dovoljne za njegovu iznimnu ljubav prema Hrvatskoj, koju je obišao uzduž i poprijeko. Ne kaže se bez veze da si otamo odakle ti dolazi žena.

– Što da vam kažem? Kad vam je supruga iz Hrvatske, morate državu poznavati bolje od svoje zemlje. Šalim se! Bio sam u uništenom Vukovaru, vidio sam Luku Modrića u Maksimiru, posjetio sam prijatelja Josipa Čenića u Arboretumu u Trstenom, o čemu sam napisao i priču koju sam mnogo puta javno čitao...

image
Uwe s obitelji koju jedva čeka ponovno vidjeti
Privatni album


Planinario sam sa svojim prijateljima iz Zagreba na Velebitu, biciklirao od Beča do Zagreba i od Zagreba do Gospića, te u Zagrebu i Beču igrao nogomet s prijateljima iz Austrije i Hrvatske. Godine 2006. napisao sam prvi turistički vodič grada Zagreba na njemačkom jeziku, a berlinski Trescher Verlag do sada ga je prodao u više od 10 tisuća primjeraka – navodi Uwe.

Od obitelji je razdvojen već gotovo dva mjeseca, dovoljno za laganu navalu nostalgičnih misli. Među njima su i one o Šolti, za koju su se i ove godine zajednički pripremali. No, kako za sada stvari stoje, taj im je naum upitan. Muči ga to što su granice još uvijek zatvorene.

– Već sam neko vrijeme razdvojen od svoje obitelji. Ovakav način života već nas je naučio na odvojenost, navikli smo na to, ali COVID-19 nije zabavan. Austrijska vlada manje je stroga od vaše.

Austrijanci poštuju pravila o socijalnoj i fizičkoj distanci, kao i Hrvati. No, pojavio se drugi veliki problem – trenutno imamo više nezaposlenih nego 1946. godine, nakon Drugog svjetskog rata. Zato kažem, sve ovo nije nimalo zabavno; dapače, budi određene nelagode vezane uz pitanja budućnosti – kaže Uwe.

Stoga, veselija razmišljanja o ugodnim ljetima dobro dođu, s njima se problemi lakše nadilaze. Uweu tako naviru uspomene na njegove Šoltane, njihovu ljubaznost, način života, čistu prirodu, kristalno more, vidikovce koji osvajaju ljepotom. Sve je to i opisao u svojoj reportaži, podijelivši iskustva, pozivajući Austrijance na putovanje, kad se bude moglo putovati. Ali ponajviše je želio pozdraviti stare prijatelje i poručiti im da misli na njih.

– Naravno da imam poruku za njih. Uvijek imam poruku za svoje drage ljude. A ona kaže – vidimo se. Nadam se, uskoro – poručuje Uwe iz Beča.

#UWE MAUCH#ŠOLTA

Izdvojeno

23. lipanj 2020 12:45