Urinarne infekcije kod žena nezvane su gošće u svim generacijskim skupinama, a najčešće “banu” - ljeti. Popraćene su simptomima kao što su učestalo mokrenje, bol, peckanje prilikom mokrenja, urin negodnog mirisa (k tomu i mutan ili tamne nijanse), bol u donjem dijelu trbuha, pa čak i krv u mokraći i povišena temperatura.
Krivac za sve to su bakterije u urinarnom taktu, to jest njihov prekomjeran broj, a u nj dospijevaju sa kože i sluznice bliske joj, anogenitalne regije.
Ovisno o trajanju i učestalosti, pak, dijele se na akutne i kronične. Konkretni krivci (nazovimo ih tako) za rečene upale su crijevne bakterije poput Escerichije Coli, njezine “rođakinje” Klebsielle ali i drugih, manje poznatih bakterija, te gljivica. Ureaplasma urealyticum, Chlamydia trachomatis, Mycoplasma hominis... Neke su od njih, i - na znanje! - mogu snaći oba spola.
Valja imati na umu da rečene infekcije češće pogađaju ove skupine: imunološki oslabljene, žene u menopauzi (ili perimenopauzi), dijabetičare, kao i muškarce s uvećanom prostatom, a razvoj infekcije može dovesti i do teških problema s bubrezima. Dijagnosticira se uspješno, naime laboratorijskom analizom urina, pod uvjetom da je dovoljno “odstajao” u mjehuru (najmanje nekoliko sati), stoga je preporučljivo uzeti drugi mlaz prvog jutarnjeg uriniranja. Potom ga, čim prije, odijeti na analizu u Zavod za javno zdravstvo, odnosno pohraniti u frižider ukoliko nećemo odmah ići na Zavod.
Stvar ne treba zapustiti, svaka infekcija zahtijeva ozbiljno liječenje (na žalost, recidivi su česti), a mjere prevencije su, među ostalim: dovoljan unos vode, izostanak alkohola i jako začinjene, slatke (kao i masne) hrane, pravilna intimna higijena, nošenje pamučnog rublja, ali i podizanje opće razine imuniteta, tog štita našeg cijelog organizma.