Svake godine od 24. do 30. travnja obilježava se Svjetski tjedan imunizacije koji ima za cilj informirati ljude o važnosti cijepljenja kako bi zaštitili sebe, svoju obitelj i one najosjetljivije u društvu.
Povijesno gledano, cijepljenje predstavlja jedno od najuspješnijih svjetskih otkrića koje je zaslužno za spašavanje više od tri milijuna života svake godine u cijelome svijetu. Globalni akcijski plan cijepljenja Svjetske zdravstvene organizacije i drugih međunarodnih institucija i fondacija, ima za cilj realizaciju programa "Desetljeće cjepiva", točnije da svaki pojedinac i zajednica ljudi žive bez bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
Novi desetogodišnji plan Svjetske zdravstvene organizacije, pod nazivom "WHO Immunization Agenda 2030" potvrđuje potrebu za novim pristupima i metodama kako bi se postigla imunizacija za sve, s obzirom na to da svake godine umre 1,5 milijuna ljudi od bolesti koje su se mogle izbjeći cijepljenjem, kao i to da se i dalje gotovo 20 milijuna djece u svijetu još uvijek ne cijepi.
Kako bi dobili relevantne odgovore na brojna pitanja koja zanimaju građane, a vezana su uz cijepljenje, razgovarali smo s renomiranim stručnjacima izv. prof. dr. sc. prim. Rokom Čivljakom, dr. med. specijalistom infektologije i pedijatrijske infektologije, užim specijalistom intenzivne medicine i pročelnikom Zavoda za akutne respiratorne infekcije Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", te prim. dr. sc. Miroslavom Venusom, dr. med., epidemiologom, užim specijalistom zdravstvene ekologije, ravnateljem Zavoda za javno zdravstvo "Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije i predsjednikom Hrvatskog epidemiološkog društva HLZ-a.
"Unatoč poteškoćama, postoje nepobitni dokazi učinkovitosti cjepiva. Nemamo više oboljelih od dječje paralize i difterije, djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze ili tuberkuloznog meningitisa, učestalost hripavca višestruko je smanjena, a ospice i rubeola su dobro kontrolirane u svim državama s visokim udjelom cijepljenih. Upravo u procjepljivanju građanstva leži odgovor na sprječavanje nastanka i suzbijanje širenja zaraznih bolesti koje se mogu staviti pod kontrolu cijepljenjem. Kada se cijepljenjem obuhvate sve osobe predviđene za dotično cijepljenje, na taj način postiže se kolektivni imunitet. Bitno je naglasiti da cijepljenje ima dvojaku ulogu, direktnu zaštitu pojedinca od obolijevanja i razvitka teških oblika bolesti, indirektnu u kojoj štiti i zajednicu smanjujući širenje infektivnog uzročnika. Što je veći broj procijepljenih, kvalitetnija je i indirektna zaštita onih koji se ne smiju cijepiti zbog medicinskih kontraindikacija", ističe prim. dr. sc. Miroslav Venus.
Važnost cjeloživotne imunizacije
Zašto je cjeloživotna imunizacija iznimno važna za prevenciju teških oblika respiratornih i mnogih drugih bolesti i zašto nije dovoljno cijepiti se samo u predškolskoj dobi, a kasnije imunizacijsku knjižicu pospremiti u ladicu, objašnjava nam izv. prof. dr. sc. prim. Rok Čivljak.
"U početku razvoja vakcinologije, odnosno znanosti koja se bavi proučavanjem i razvojem cjepiva protiv zaraznih bolesti u središtu interesa bile su bolesti koje je karakterizirala visoka stopa smrtnosti, a potom bolesti koje su potencijalno pogubne za djecu. Zato su kalendari obveznog cijepljenja prvenstveno usmjereni na cijepljenje dječje populacije. No, nakon što su ustrojeni kalendari cijepljenja djece, danas je fokus na cjeloživotnoj imunizaciji, odnosno cijepljenju protiv zaraznih bolesti odrasle populacije.
Razlog tomu je taj što se vidjelo da i uredno procijepljena djeca, kasnije kada odrastu često obolijevaju od bolesti, u prvom redu respiratornih, koje se mogu spriječiti cijepljenjem tijekom cijelog života, a ne samo u dječjoj dobi. Zato su danas preporuke za cijepljenje prilagođene svim dobnim skupinama, a osobito rizičnim populacijama koje imaju veći rizik obolijevanja i smrtnosti od nekih zaraznih bolesti, kao što su pneumokok, gripa, COVID-19, tetanus...
Cjeloživotno cijepljenje može zaštititi od nekih zaraznih bolesti i osobe koje su zbog svoje profesije ili životnih navika podložnije, npr. krpeljnom meningoencefalitisu. Ovu bolest prenose krpelji pa su njoj češće izložene osobe koje profesionalno borave u prirodi, poput šumara, lovaca i radnika u poljoprivredi, ali i osobe koje iz hobija često borave u prirodi. Ponekad se cijepljenje preporučuje i osobama iz okoline koje žive u kućanstvu s imuno-deficijentnim bolesnicima, poput onkoloških bolesnika ili kroničnih bolesnika, kako bi se indirektno smanjio rizik njihove izloženosti zaraznim bolestima. Nažalost, u široj populaciji je manje poznato da cijepljenje trudnica izaziva razvoj protutijela koja ne štite samo trudnicu, već i njezino dijete, ne samo tijekom trudnoće nego i tijekom prvih nekoliko mjeseci po porodu, što je osobito važno jer novorođena djeca imaju izrazito oslabljen imunitet, što ih čini podložnima za teške oblike zaraznih bolesti."
Na pitanje kome bi i zašto preporučili imunizaciju dostupnim cjepivima protiv respiratornih bolesti poput gripe, pneumokoka i koronavirusa, stručnjaci jednoglasno poručuju:
"Treba naglasiti da se cijepljenje protiv gripe, pneumokoka i koronavirusa preporuča svim osobama, od djetinjstva do starije životne dobi. Svjetska zdravstvena organizacija preporuča cijepljenje protiv gripe ne samo odraslim i rizičnim skupinama, već i djeci od šest mjeseci života, protiv COVID-19 već od pete godine života, a protiv pneumokoka već od drugog mjeseca života", slažu se Čivljak i Venus.
"Dodatno to su osobe starije od 65 godina, štićenici domova za starije osobe, kronični bolesnici srca i pluća, djeca s oštećenom plućnom funkcijom i s kongenitalnim manama, odrasli i djeca s kroničnim bolestima metabolizma (uključujući dijabetes) i kroničnim bolestima bubrega, imuno-kompromitirane osobe, kao i onkološki bolesnici te djeca i adolescenti na dugotrajnoj terapiji lijekovima koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu.
U slučaju da se neke osobe za koje je cijepljenje preporučljivo, zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu cijepiti (kontraindikacija), umjesto njih se pod istim uvjetima mogu cijepiti osobe iz njihove bliske okoline, na primjer kućni kontakti (uključujući djecu), osobe koje pružaju kućnu medicinsku njegu i sl.
Osobe koje prepoznaju važnost cijepljenja, mogu se cijepiti kod odabranih liječnika, ako osobno nabave cjepivo na temelju izdanog liječničkog recepta. Također, cijepljenje se preporuča i trudnicama i zdravstvenim radnicima (npr. za gripu i COVID-19). Pneumokokno cjepivo dodatno se preporuča i pušačima, alkoholičarima, osobama koje imaju slušne implantate i slično.
Ako se osoba cijepi protiv gripe, pneumokoka i koronavirusa to ne znači da sigurno neće dobiti tu bolest. Cijepljenje smanjuje rizik zaraze i obolijevanja, ali ga ne uklanja u potpunosti. No, cijepljene osobe rjeđe razvijaju komplikacije, imaju manji rizik razvoja težih oblika bolesti koje zahtijevaju hospitalizaciju i liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja te manji rizik smrti."
Bez obzira na to što cjepiva godišnje spašavaju milijune života i najbolji su način prevencije, i dalje postoji bojazan među ljudima jesu li sigurna. Upravo iz tog razloga pitali smo prim. dr. sc. Miroslava Venusa da nam odgovori na pitanje jesu li cjepiva sigurna i kako se istražuje njihova sigurnost.
"Prije same primjene cjepiva na ljudima, svako cjepivo prolazi brojne faze pretkliničkog i kliničkog istraživanja pri čemu se ispituje njegova učinkovitost i sigurnost. Naime, dobro cjepivo je ono koje učinkovito potiče imunološki sustav cijepljene osobe na stvaranje protutijela, odnosno zaštite, ali jednako tako i nema nuspojava nakon cijepljenja. Zbog toga se u prvoj fazi kliničkog ispitivanja na malom broju ljudi ispituje farmakološko i metaboličko djelovanje, sigurnost cjepiva i doziranje, a u drugoj fazi kliničkog ispitivanja sigurnost i djelotvornost ispituju se na većem broju ljudi tijekom nekoliko mjeseci, dok se treća faza kliničkog ispitivanja provodi na velikom broju ispitanika. Nakon treće faze kliničkog ispitivanja, cjepivo prolazi proces registracije kod regulatornih agencija i zatim počinje njegova široka primjena, s tim da se sigurnost cjepiva i moguće nuspojave prate dok god je cjepivo u uporabi. Cijeli postupak je dugotrajan i temeljit, ali se u izvanrednim situacijama (pandemija) neki koraci u procesu mogu ubrzati tako što se provode paralelno, pri čemu se i dalje zadržavaju striktni sigurnosni standardi. Postoje i mjere minimizacije rizika putem intervencija i aktivnosti koje se provode kako bi se spriječila ili smanjila mogućnost pojave nuspojava, poput informacija navedenih u uputama za primjenu cjepiva, odnosno edukacijskih materijala o cjepivima u brošurama i slično. Svaka eventualna nuspojava koja se može dovesti u vezu s cijepljenjem, podložna je prijavi nadležnom regulatornom tijelu, u Hrvatskoj je to HALMED, a prijavu može podnijeti baš svaka osoba individualno bez obzira na to je li zdravstveni radnik ili običan građanin."
Stručnjaci se slažu kako je prevencija najbolja zaštita zdravlja i poručuju građanima da se savjetuju sa svojim liječnicima o načinima prevencije od zaraznih bolesti.
IZVORI:
• World Health Organization (WHO)
• European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC)
• Centers for Disease Control and Prevention (CDC)
• Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ)
• Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"
Članak je sponzoriran od tvrtke "Pfizer" d.o.o., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb