Većina ljudi ne vodi brigu o hrani koju jede, uglavnom do trenutka kad ih tijelo upozori. Ne mora to biti tko zna kakvo upozorenje, dovoljno je da vas žuč počne mučiti, pa kad nakon jedne naivne tanke fete najobičnijeg sira završite na Hitnoj, provedete tamo nekoliko sati "vezani" na infuziju čekajući nalaze pretraga, vratite se iscrpljeni nakon mučnine i boli s čvrstom odlukom da taj sir više nećete ni pogledati. I onda sljedećih dana, tjedana i mjeseci zavolite blitvu i sve na lešo, usput primijetite da ste se stanjili, da se puno bolje osjećate, a i odjeća sada figura na vama.
Ako ste se našli u takvoj ili sličnoj situaciji, zapravo zdravstveno bezazlenoj u odnosu na kancerogene posljedice prehrane, shvatili ste koliko je važno ono što jedete i prije negoli je...