Zapravo mi nikad nije bilo jasno zašto se oskoruše nazivaju zaboravljenim voćem – pa tko bi ih zaboravio pored predivnih Arsenovih stihova iz "Djevojka iz moga kraja", koji okus prvih oskoruša stavlja uz bok okusa prvih poljubaca? I zato ovo nije priča o oskoruši.
Uostalom, o njoj se posljednjih godina podosta pisalo pa sad svi znamo kako je oskoruša idealna za izradu glazbenih instrumenata, a plod joj je ljekovit u tako širokom smislu da je Marija Terezija naredila da svaka kuća, uz krušku i jabuku, mora imati svoje stablo oskoruše.
Ne, ovo je priča o oskorušinoj rodici. Brekinji.