Treba li staviti sol u vodu da bi voda brže zakuhala? Na ovo pitanje mnogi bi vam dali potvrdan odgovor, uvjereni da su u pravu jer tako je radila i njihova mama, kao i baka, a po svoj prilici i prabaka, ako se još netko sjeća kako je kuhala. No sve su to, tvrde znanstvenici, obične bapske priče. U nekim slučajevima prabapske.
Ova praksa, da stvar bude bolja, uobičajena kako za profesionalne kuhare tako i za amatere.
Evo kako stvari zapravo stoje.
Dodavanje soli u vodu čini dvije stvari, povećava točku vrenja i smanjuje specifični toplinski kapacitet. Točka vrenja je temperatura na kojoj tvar počinje mijenjati stanje iz tekućeg u plinovito, a specifični toplinski kapacitet odnosi se na količinu topline koja je potrebna da se temperatura tvari povisi za jedan stupanj Celzija.
Toplinski kapacitet slane vode znatno je niži nego kod slatke vode. To znači da slana voda nije toliko otporna na promjene temperature u odnosu na slatku pa je potrebno manje topline da bi joj se podigla temperatura.
Oho, sad će reći oni koji zagovaraju ovu teoriju, eto ipak je bolje dodati sol. Ipak nije, jer je vrelište slane vode više od onog u slatke vode: za slatku, kao što svi đaci znaju, iznosi 100 stupnjeva Celzija, dok za slanu iznosi 102. Ova dva svojstva su u sukobu i djelovat će jedno protiv drugog osim ako koncentracija soli nije dovoljno visoka da spriječi višu točku ključanja slane vode.
Ali to će vodu za kuhanje, a posljedično i hranu koja će se u njoj kuhati, učiniti preslanom.
Ipak, nije loša ideja ubaciti sol u vodu odmah u samom startu: imat će se vremena lijepo otopiti prije nego dodate hranu koju planirate kuhati. Samo se nemojte nadati da ćete tako skratiti vrijeme potrebno da voda zavrije.
Ono što će vodi pomoći da brže proključa je - poklopac.