Često slušamo o tome kako su bake nekoć divno kuhale i kako su znale s oskudnim namirnica napraviti prava čuda. Danas se malo tko može pohvaliti da kuha jednako dobro kao baka (osim ako bakino kuhanje baš i nije bilo na nekom nivou, jer bilo je, naravno, i takvih baka).
Možda je stvar u nostalgiji, možda je stvar u svježim, domaćim sastojcima, no tajna bi mogla biti i u posuđu. Konkretno, u tavi.
Iskusne domaćice (i domaćini koji su se rado hvatali kuhanja) nekoć su dobro pazile na svoje lonce, teće i tave. Nije ih bilo na svakom kantunu, a većini nisu bili ni lako dostupni. Kad je riječ o tavama, posvećivala im se osobita pozornost kako se ne bi oštetile pa je bilo zabranjeno po njima rezati i strugati, a posebno se pazilo da ih se ne napadne vrelom vodom i sapunom ili deterdžentom za suđe.
Možda se i u vašoj familiji još pamti priča o posebnoj bakiinoj tavi za friganje krumpira koju se nije smjelo prati, nego bi ju se samo pomno obrisalo od masnoće? Sad će vam postati jasno zbog čega je bilo tako i zašto su krumpirići iz te tave bili tako neponovljivo dobri.
Tave od lijevanog željeza, a to su one najbolje, teške tave za koje se ništa ne lijepi iako nisu premazane teflonom ili nekim sličnim materijalom, nipošto se ne smiju grubo tretirati sredstvima za pranje i jako abrazivnim spužvicama. Ni stroj za pranje posuđa ne dolazi u obzir.
Tave, kao i drugo posuđe od lijevanog željeza, pere se ručno, uz korištenje male količine sredstva za pranje i mekane strane spužvice. Ako je potrebno, upotrijebite plastični strugač za zagorene komadiće. Za hranu koja se baš gadno zalijepila, u tavu ulijte malo vode pa je kuhajte par minuta, a zatim je ostavite da se ohladi i potom upotrijebite strugač. Poslužit će i drvena špatula.
Kad je tava čista, temeljito je osušite krpom koja ne ostavlja dlačice ili papirnatim ručnikom, a potom u tavu utrljajte malo ulja. Na kraju papirnatim ručnikom obrišite površinu tave kako biste uklonili višak ulja. I potrajat će vam za nekome dati u dotu.
