Nekako s proljeća sjetimo se da oko nas raste puno lipih zelenih stvari, ugodnih ne samo oku nego i nepcu. Odlazak na tržnicu pretvara se u uživanje svim čulima u mladom proljetnom povrću, voću i začinskom bilju, nostalgično mirišemo, pipkamo i potajice kušamo svo to obilje izloženih prodova... i grintamo. Kakve su ovo cijene, kud ovo sve ide? a da ne govorimo o tome da više nije ni za vjerovati svakoj kupravendi koja nas nutka svojim zelenim asortimanom. Teško se ne zapitati je li uopće iz njenog vrta i čime ga je sve potpomogla da joj uspije tako u punom sjaju. Nemojte nas pogrešno shvatiti, veliki smo obožavatelji pazara i pazarića i sveg onog blaga koje se tamo nudi, no ovom pričom namjera nam je sugerirati da bismo se, nekako s proljeća, ako ne i češće...