Samo jednom sam čula da se dijete zaželilo tatine juhe, ali taj je tata ionako kuhao po maminom receptu. Uvijek, baš uvijek se zaželimo mamine juhe. Kad nas svlada fibra, kad se vraćamo s kakvog putovanja... kad se odselimo i zaputimo u vlasitit život, uvijek je prisutna ta želja za maminom krepkom, mesnom žutom juhom s domaćom manistrom. Uzalud poslije sami pokušavamo postići taj neponovljivi okus kakav se mogao dobiti samo u maminom tanjuru vrele juhe koja liječi i dušu i tijelo, ali nikad nismo zadovoljni svojim postignućem. Čak i kad u juhu stavite sve što je mama stavljala, nikad to nije ono što nas vaća u lijepe dane djetinjstva i maminu kužinu.
Kad krenete u svoj život, brzo dođe ta želja za onim okusom i nabavite meso i povrće i zapečete kapulu i čak...