Ivana Paradžiković je ljubav prema poslu na tv ekranima jednako strastveno zamijenila za onaj prema putovanjima i pustolovinama, pa s pratiteljima na društvenim mrežama redovito dijeli brojne anegdote.
Sad je otkrila kako se njezina avantura na Velebitu i nije baš odvila po savršenom scenariju.
"Velebitski planinarski put; prvi dan, prva lekcija: ne možeš posve kontrolirati život, moraš mu se prepustiti. Nije tu bilo puno filozofije. Ana je poslala kartu Velebitskog planinarskog puta u whatsapp grupu. Ni Anita ni ja nismo pitale ni kako ni zašto. Stiglo joj je dva istovjetna odgovora: Može! Imamo šest dana krajem kolovoza.
Toliko nam je potrebno da pređemo put od Zavižana do Paklenice. Sluzbeni VPP ima 22 kontrolne točke na kojoj se skupljaju žigovi na temelju kojih kasnije dobijete potvrdu HPS-a. Nama nije bilo ni do žigova niti potvrde. Na Velebit smo išle zbog sebe. Da testiramo i resetiramo vlastite glave. Nakrcale smo opreme i hrane. Već prvi dan ćemo shvatiti: mnogo više nego što možemo nositi!" - započela je Ivana svoju ispovijest.
"Šatori, karimati, kuhalo, plinske boce, tunjevine, ukiseljeni padajazi:) kao da idemo na piknik, a ne na više od stotinu km dug put na kojem smo mi mazge koje sve to tegle na leđima. Već nam je prvi dan, na najlakšoj dionici puta, Premužićevoj stazi, bilo jasno kako nema šanse da uspijemo.
Anita je već tada, to nam je tek kasnije priznala, plakala. Mislila je odustati, ali te su se bitke odvijale samo u njezinoj glavi. Međutim, toliko smo bile spore da smo morale mijenjati plan. Stigle smo do planinarskog doma Alan. Jedva. Dok smo s genijalnom ekipom iz Osijeka i Bjelovara pile Velebitsko i gledale zalazak sunca, skovale smo novi plan: rješavamo se 30% stvari, većinom hrane.
Odlučile smo se povjeriti životu u ruke. Neka bude kako će biti. Morat ćemo se snalaziti putem. Ovisiti o sreći i neznancima. Kakav rizik i olakšanje istodobno! Prvi dan, Zavižan-Rossijevo sklonište- Alan; prva lekcija: ne možeš posve kontrolirati život, moraš mu se prepustiti. I tada se, vjerujte mi događaju čudesne stvari! Život postane bolji nego što si ga ikad mogao zamisliti!" - zaključila je oduševljeno Paradžiković.
Pratiteljica joj je priznala: "I ja sam plakala nakon 11 sati hoda Vaganskog i Svetog brda. Nisam mogla nosit ruksak. Prijatelj je teglio pun moj i pun svoj naprijed. 40 stupnjeva valjda. Ali isplatilo se. Uvijek se isplati.??".
Druga je dodala: "Kapa do poda Ivana tebi i ekipi, motivacija ste na najjače❤️?".
Treća se složila: "Točno tako... predivna dionica, i sama sam je isprobala u jednom danu...sve se može, samo ne treba odustati. Bravo!".