Guinnessova knjiga rekorda tvrdi da je najveća snježna pahulja na svijetu zabilježena u području Fort Keogh u Montani u SAD-u 28. siječnja 1887. godine. Prema riječima farmera koji ju je ugledao, pahulja je bila široka 38 cm i duboka 20 cm. Ta pahulja nije zabilježena fotografijama pa nam preostaje samo da vjerujemo riječima farmera koji ju je vidio. Kada se pita znanstvenike za mišljenje, onda je to druga priča: znanstvenici sumnjaju u istinitost te tvrdnje.
Fizičar s Caltecha Kenneth Libbrech odlučio je istražiti koliko bi mogla biti velika najveća pahulja. Godinama je fotografirao pahulje koje nastaju u prirodi, a onda pokušao stvoriti pahulje i u laboratoriju. Najveća koju je uspio "uzgojiti" imala je čak 2,5 centimetara u promjeru, ali se raspala pod vlastitom težinom, piše zimo.
S druge strane, najveća koju je uhvatio u prirodi pojavila se 2003. godine u kanadskom Ontariju. Svojim je fotoaparatom uhvatio divovsku pahulju promjera gotovo centimetar.
Važno je znati da se pahuljom smatraju kristali koji nastaju smrzavanjem pare i koji oblikuju simetrični oblik s (najčešće) šest krakova.
Ali pahuljom se nazivaju i nakupine kristala koji se međusobno povezuju dok se spuštaju prema tlu - ono što kolokvijalno nazivamo krpama snijega ili velikim pahuljama.
Pahulje su dijelovi snijega koje vole ne samo ljudi, nego i životinje i biljke.
Svježi snijeg ima manju gustoću od starijeg. Manja gustoća snijega znači da je bolji izolator, zbog čega se životinje često, u potrazi za toplinom, zakopavaju u snijeg.
Biljkama je snijeg neophodan tijekom zimskih mjeseci jer pruža izolaciju za korijen biljke od velikih fluktuacija u vanjskoj temperaturi, a i kad se počne topiti pruža neophodnu vlagu biljkama, piše zimo.