Dragoša Nedović je davne 1950. godine, nakon što je saznao da boluje od tuberkuloze, napisao pjesmu "Pluća su mi bolna". Nju mnogi smatraju jednom od najtužnijih pjesama koje su u regiji ikad snimljene.
"Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam
Jer su sasvim blizu, moji zadnji dani
Živeću još danas, a možda i sutra
A onda zauvek, zbogom moj živote
Nije meni žao, bednoga života
Jer ja sreće nikad, osetio nisam
Samo bol i patnja, gorke suze lio
U životu svome, srećan nisam bio."
Zna se da je pjesmu prvi snimio Zaim Imamović, a priča se da su mnogi pod njezinim utjecajem, pogotovo oboljeli od tuberkuloze, upadali u teško stanje, mislili su da nema izlaza, neki su postajali i očajni... Zato je po naredbi Josipa Broza Tita Centralni komitet odlučio zabraniti njezino emitiranje, a to je potrajalo čitavih deset godina sve dok ju na jednoj proslavi nije naručila Jovanka Broz. Za Titovu suprugu pjesmu je tad otpjevala pjevačica Nana Mamula.
Pojedini srpski mediji su navodili da je pjesma oboljele toliko pogađala da ih je tjerala da pokušaju suicid. Međutim, to nije službeno potvrđeno.
Dragoša Nedović rođen je 1916. godine, a već s 20 godina napisao je popularnu pjesmu "U lijepom starom gradu Višegradu". Godine 1941. izveden je na streljanje s drugim Kragujevčanima, no već tad bio je poznat tekstopisac pa su ga odvojili i deportirali u Njemačku. Tako je u radnom logoru proveo četiri godine. Nakon rata Nedović se vratio u Kragujevac gdje se i razbolio. Od tuberkuloze se uspio izliječiti, no 1959. godine počeo je imati problema sa srcem, a od posljedica srčanog udara je i preminuo sedam godina kasnije.