Možete li zamisliti ovo? Svaki dan, pet radnih dana u tjednu, bez subota i nedjelja 21 radni dan u mjesecu, učenici prva tri razreda Industrijsko obrtničke škole u Imotskom, smjer kuhari, priprave dnevno 420, tjedno 2100, i mjesečno 8.820 toplih obroka. Kako se pridoda uvijek i koji obrok više, zaokružimo da mjesečno bude devet tisuća obroka.
U svakoj smjeni jutarnjoj i poslijepodnevnoj radi po osam učenika. Poslijepodnevnoj je zadatak pripreminit sve za jutarnju smjenu, što znači isjeckati kapulu, pripremiti povrće, očistiti ribu, pripremiti i narezati meso, da je za jutro spremno za kuhanje. I tako se rotira svih 60 učenika prvih, drugih i trećih razreda kuharskog smjera.
Svu tu hranu koju konzumira svakodnevno 420 osnovnoškolaca iz središnjih osnovnih škola Krivodol, Zagvozd, njihovih područnih škola Poljica, Ivanbegovina, Grubine, te zagvoških područnih škola u Dobrinču Slivnu, kao i jedan broj učenika imotske osnovne škole Stjepan Radić, učenici Industrijsko obrtničke škole kuhaju u približno dvadesetak kvadrata kuharski aktivnog prostora, istina s potrebitim uređajima i posuđem.
Jer da im je koji kvadrat više, veći štednjak za kuhanje, pa bar da se njih osam u smjeni i njihov glavni mentor i čudo od profesora, Mirko Tolić, bar mogu uredno mimoići, gdje bi im bio kraj!?
A onda kada spomenemo da tih 420 porcija dnevno, dvije tisuće sto tjedno i devet tisuća porcija mjesečno, učenici priprave bez jednog jedinog centa nadoknade, već je cijeli taj posao njihova praksa u redovitoj nastavi, nama je to pravo malo čudo!
Skoknuli smo iznenaditi te male majstore od kužine, uz prethodnu dozvolu ravatelja škole, prof. Nediljka Biočića, kako bi vidjeli kako to vrijedni učenici kužinaju.
Sve vonja
A kad tamo... sve vonja od ukusne spize.
Mirisi omamljujući, uredne jedinice, propisno odjeveni učenici i njihov profesor. Pustih teća i lonaca na relativno malom plinskom štednjaku kao u priči. Kako i ne bi, kad se sprema 420 obroka za svu djecu, od prvašića do osmih razreda osmoljetke. A zamislite koja je to i odgovornost.
Zato nas je i impresionirala atmosfera. Znamo da tako mora biti, ali kuhari i kuharice su još uvijek golobradi tinejdžeri, jučer izišli iz osnovnoškolskih klupa.
- Nema to veze, svi su oni, od ovih u prvom, do onih u trećem razredu kuharskog smjera, vrijedni i vrlo odgovorni, priča nam prof. Mirko Tolić.
- Od ove školske godine radimo za oko 420 učenika iz osnovnih škola Krivodol i Zagvozd te njihovih područnih škola, te nešto manje za OŠ Stjepan Radić iz Imotskog, za učenike koji imaju produženi boravak. Sve što radimo, učenici obavljaju u sklopu svoje prakse. A vidite koliko je toga, ovo je posao za jedan veći hotel, za nekoliko kuhara od zanata plus pomoćno osoblje i za sofisticiraniju kuhinju. No, učenici zaista daju sve od sebe!
Vidite, sve mora biti gotovo do 11.30, kad stiže ekipa koja tu toplu i, uvijek kažem, zdravu hranu razveze s kraja na kraj Imotske krajine. Mi imamo utanačen jelovnik koji nam priprema Nastavni zavod za javno zdravstvo, tu je raznolika hrana, prikladna uzrastima djece, s više povrća i više kuhane hrane, da mogu učenici pojesti toplo i kvalitetno sa žlicom.
Tu su mahune s junetinom, varivo od miješanih grahorica i ječma, pileći paprikaš, svinjski i juneći gulaš s makaronima, leća s kobasicom, grah s hamburgerom. Ima dakako i pohane piletine, pohanih oslića, svinjskih šnicela u umaku s purom, rižota od piletine...
Uloženi trud
Bez obzira na iznimno pozitivne ocjene djece, roditelja, nastavnika tih škola o kvalitetnim obrocima koje pripreme moji učenici, neka nam djeca vraćaju hranu koja se jede sa žlicom. A kad god je nešto pohano, e to nestane s tanjura! A mi ih zaista želimo upravo kroz kuhani topli obrok vratiti našoj iskonskoj zdravoj spizi.
I roditelji nam trebaju tu pomoći. Jer povrće se ne pojede u potpunosti, varivo isto manje, moramo uložiti puno truda da ta djeca pojedu pravi obrok kad su u školi.
A moje ekipe rade kao veliki, sutra kada iziđu iz školskih klupa mogu u bilo kojem hotelu nastaviti s radom! Garantiram, jer pripraviti spizu za 420 djece dnevno velik je i obiman posao - veli prof. Mirko Tolić.
I konačno, red je bar spomenuti imena onih koji su bili u smjeni kad smo ih posjetili. Antonija Juričića, Marijana Bekavca, Stjepana Beusa, Petra Bartulovića, Ivana Maršića, Tonija Gabelicu, Marina Raku, Klaudiju Biočić. Zamoliti ih da prenesu i svojim kolegama iz druge smjene da im skidamo kapu! Ali ne onu kuharsku, jer im ta upravo i najljepše stoji.
