Napoletanci iščekuju čudo – prve subote u svibnju, ove godine 6. svibnja, iz sefa se vadi ampula sa krvi sveca zaštitnika Napulja, svetog Gennara i ako bude u tekućem stanju – sve će biti dobro. Ništa loše ne može im se desiti, bit će to dobar znak!
Crkva, katedrala Santa Maria Assunta, bit će puna vjernika kao i uvijek kada se tri puta godišnje odvija ovaj protokol, koji privuče i veliki broj turista. Kad se čudo dogodi, čut će se dvadeset i jedan topovski udar iz utvrde uz obalu, Castel dell‘Ovo, nakon čega kreće procesija do bazilike svete Klare. U procesiji se nosi svečeva krv, tu su svi gradski dužnosnici, uključujući gradonačelnika, predsjednika pokrajine Napulj i predsjednika regije Kampanija, ali ponajviše stanovnika ovoga grada koji gorljivim molitvama pokušavaju od njega osigurati zaštitu od zla.
Na skali nebeskih čuvara Napoletancima je sveti Gennaro, odnosno Januarije, broj jedan i teško im pada ako u krv u ampuli ostane zgrušana usprkos molitvama, jer to, kao, najavljuje nesreću velikih razmjera. A događalo se, primjerice u prosincu 2020. godine, u vrijeme epidemije COVID-a. Izostanak čuda povezuju i sa razornim potresom koji je prije 40ak godina odnio tri tisuće žrtava u gradu, a u svečeve moći upisuje se da je u 17. stoljeću zaustavio erupciju lave iz Vezuva na domak gradu i spasio ih – a sa vulkanom iznad grada nikad ne znaš, uvijek je dobro preporučiti se san Gennaru!
Njegov blagdan slavi se u rujnu kada se također vadi ampula sa svečevom krvlju, ali nakon što napuljski nadbiskup ampulu podigne u zrak a gradonačelnik mahne bijelom maramicom ako je ishod sretan, slavi se u katedrali. A treći put ista ceremonija se ponavlja u prosincu, u kapelici posvećenoj svecu zaštitiniku.
Kapelica njemu posvećena čuva veliko bogatstvo, zlatne, srebrne predmete i dragulje za koje Napoletanci kažu da su vrijedniji od onih iz riznice engleske kraljice i ruskih careva, što je teško provjeriti ali lako za povjerovati jer su – neprocjenjivi. Naravno da sam platila ulaznicu i uz pomoć vodiča krenula prema njoj – pa tko nije znatiželjan na dragulje?
U riznici najviše mi pažnje izaziva mitra, kapa nadbiskupa teška 18 kilograma, sačinjena od dragog kamenja: dragulja, rubina i smaragda. Niska istog dragog kamenja u velikoj ogrlici koja blista ispod zaštitnog stakla svetom Gennaru darivana je od brojnih pripadnika evropskih kraljevskih kuća, vodič mi kaže da je u njoj sakupljeno 250 godina evropske povijesti.
Tu je skulptura anđela Mihaela od srebra i zlata, raskošna nosiljka za nadbiskupa, zlatni pribor za jelo, i od zlata i dragulja napravljena nosiljka za ampulu sa svečevom krvi za procesije, bogato su ovoga sveca darivali i pape i napuljski kraljevi i narod. Puno se ufaju u njega, ne žale novaca.
Interesantan je ugovor izložen pod staklom, dokument kojim ugledni predstavnici svih napuljskih naselja prije pet stoljeća potpisuju da svetom Gennaru poklanjaju kapelicu, a od njega se traži da ih čuva od: kuge, zločestih plemića i vulkana. Šćeto – neto!
Inače, Katolička crkva službeno ukapljivanje krvi ne smatra čudom, svetog Gennara nema ni u kalendaru, ali to Napoletance ne dira, na svog sveca ne daju prigovora. On je njihov!
A stanovnici ovoga grada veliki su vjernici, imaju tridesetak crkava, a na ulicama se često može naići na improvizirane, privatne "oltariće" koje ukrašavaju sličicama po svom vlastitom nahođenju. Najčešće časte Padra Pia, njihovog Kampanijca, sveca za kojeg kažu da mu je tijelo ostalo neraspadnuto.
Mimo svetih lica na nebesima prosječni Napoletanac veliku pažnju pridaje i duhovima, kojima se također "ulizuje" noseći sa sobom privjesak u obliku crvenog roga ili ruke s "petanim rogama" protiv uroka. Najpoznatiji je duh "munaciello", mali fratar, koji navodno krade stvari iz kuće, daje sreću najpotrebnijima, a nesreću onima koji je zaslužuju. A prati ga i "Bella Mbriana", dobri duh kuće koju se pozdravlja na ulasku i ne smije ju se uvrijediti pa joj se pokraj vrata obavezno ostavlja jedna stolica. Što je sigurno, sigurno je, s tim se stvarima Napoletanci nikada ne zafrkavaju!