Komentirati nekoga kako se odijeva je jednako kao da mu komentiraš kakva mu je djevojka ili supruga, a pogotovo je to sklisko područje ako kritike i nisu baš najbolje. Odmah se postavlja pitanje, a tko si ti da to kažeš, odakle ti reference i slično pa bi po tome pravi modni kritčari trebali biti samo veliki kreatori odjeće. A oni ne komentiraju nego proizvode i diktiraju modu, ne kako mi hoćemo, nego na način koji njima donosi profit.
U ovu temu sam se upustio iz jednostavnog razloga što imam 59 godina, a od devetnaeste godine sam kao novinar bio po raznim poslovnim sastancima, privatnim eventima i poslovnim razgovorima te na raznim europskim destinacijama pa ipak nešto o tome mogu reći bez da ikome solim pamet.
Da si prije dvadesetak godina u eri mog najvećeg nošenja odijela i sakoa nekome rekao da mora nositi kravatu široku kao "dvije špigete za postole" proglasio bih te ludim. Ali već desetak godina tako se muški svijet oblači, jedino mi stariji odolijevamo donekle tome pa još uvijek nosimo široke kravate s pravim, velikim poslovnim čvorom.
Svi drugi te uske kravate vežu na razne, meni uglavnom ružne načine. A ne poštuje se više pravilo ni da ti kravata treba biti dužinom do vrha kaiša na hlačama. Totalno su izbačene iz mode kravate sa cvjetnim dizajnima i raznim "ikebanama" te prevladavaju jednobojne kravate ili one sa dvije-tri kose pruge pravilo išarane po kravati. Firma Croata je u vrijeme cvjetnih kravata na njima lansirala razne hrvatske motive kao što su podravski kokot, Baščanska ploča i slično,ali je to vrijeme davno prošlo.
I prije su Talijani i Španjolci znali vezati čvorove koji su izgledali kao (jedna dobra krafna u splitskoj slastičarnici Mate"),tada bi kravata izgubila na dužini ali su tu dužinu pokrivali zakopčanim sakoom.
No na cvjetni ili šaroliko-zviždački dizajn se prebacila sportska oprema. Naročito se u tome ističe Puma (pogledajte samo trenerke Manchester Cityja, Milana i Fenerbahcea naprimjer). Radne trenerke su napravljene od običnog flisa (nema više pamučnih koje su teške za održavanje klupskim praljama).Te trenerke su išarane raznim nelogičnim kričavim bojama i često se glavni sponzor kluba i grb kluba ne vide dobro od te bašte. One službene trenerke za hotel i tiskovnu konferenciju i ostale prigode su strogo uske i fiksirane u struku. Puma pa i Nike su im krojem ubili "onog leptira" ispod pazuha pa ih deblji ljudi sada ne mogu nositi,a samim time ih i ne kupuju što bi proizvođači morali imati na umu. Jest, najveći kupci ove opreme su djeca koja nagovore svoje roditelje da im kupe opremu voljenog kluba, ali i stariji bi se mašili za koji komad da imaju zašto. Kupci Hajdukovih proizvoda "jačeg tjelesnog kalibra" nam se žale na usku verziju Macronovih trenerki i hvale one prijašnje, Umbrove koje su bile i šire i veće. Takva je situacija i s jaknama koje nosimo u svakodnevnom životu.I one su fiksirane ispod pazuha i u struku i jačim ljudima ih je nekad teško i zakopčati.
Mnogi kod nošenja odijela griješe s oblačenjem "majice na špaline" ispod košulje. Ta majica se s leđa ocrtava muškarcu kao da nosi ređipet ako je u pitanju neko svjetlije i tanje odijelo, dok se kod sakoa od tvrđeg materijala to manje vidi.
Te podmajice su zeznuta stvar, nije lijepo ni kada ispod otkopčane košulje, pogotovo ako je ona svečanija ostane ono malo bijelog ili plavog pamuka od majice koja se vidi i narušava opći dojam. Majica se može vidjeti ispod košulje ako je iznad nje džemper ili neka jakna, ali kod odijela to ostavlja dojam neozbiljnosti. Prije je osoba morala biti apsolutno obrijana kada nosi odijelo i uredne i čiste kose, a danas to baš i nije slučaj pa po reverima sakoa vidite razne prhuti, dlakice i nakupine. Jedan od nositelja takvog stila je jedan istaknuti mladi profesor i prosvjetni reformator, da ga sada ne imenujemo.
Velika greška koju muškarci rade na sreću vrlo rijetko u zadnje vrijeme je kada na kratku košulju stave kravatu, tako se naime odijevaju samo konobari. Još je gore ako ne daj Bože na tu kratku košulju obučete sako. Izgledat ćete kao da su vam ruke skraćene i kao da zglobovi nestaju ispod sakoa. Zato je poželjno da košulja bude za centimetar dva duža od sakoa ili džempera koji nosite. U Španjolskoj, Italiji, Portugalu se ljeti nose duge košulje od finog materijala ispod kojih se ne znojite, a štite vas po cijelom tijelu od sunca. Samo im malo zavratite rukave sa dva-tri zavrtaja da podsjetite one koji vas gledaju da je ipak ljeto.Ta moda se sve više probija i na kontinentu. Košulje ljudi često zavrću i u raznim diskusijama, pogotovo ako su one žučne.
Nemojte slučajno ispod hlača od odijela nositi kratke čarape, pogotovo je to debakl ako gostujete u nekoj TV emisiji ili okruglom stolu.Tada će svi više gledati u vaše dlake (od zgloba do ispod potkoljenice) kad prekrižite noge nego vas slušati što govorite.
Naravno čarape uvijek moraju biti u tankom i finom materijalu jer ne možete debele čarape oblačiti na hlače od odijela, tanke ili keper hlače.
Kod casual odjeće, a sada se to javlja i kod nošenja odijela u zadnje tri godine je prava pošast skraćivanja hlača koje izgledaju kao malo duže bermude i uvijek im nedostaje dvadesetak centimetara da dodirnu cipele na muškarcu koji ih nosi.To mi je jedan od najružnijih modnih trendova, ali tko mene za to pita. Taj trend je nastao dvadesetak godina nakon što su u modu izbile iskidane farmerke s rupama. Za jedne i druge ljude koji nose takve stvari mnogi imaju pitanje, zapravo konstataciju: "Kupila bi jadna majka čitave hlače da ima novaca."
Netko u modnom izričaju najprije gleda muškarčeve cipele koje moraju biti kožne, moćno oblikovane i uvijek čiste i opatinane ili prekirvene lijepom zaštitnom emulzijom.
Te cipele se u zadnje vrijeme zamjenjuju raznim vrstama patika koje nisu klasične patike, ali nisu ni cipele pa sam i ja nakon petogodišnjeg opiranja kupio jedne takve.
Tko je prije imao vezu, znao je naći jako dobre Varteksove sakoe i odijela za izvoz po prihvatljIvim cijenama, a takva situacija je bila i u BiH s firmom Borac iz Travnika. Obje su proizvodile za njemačkog kreatora Hugo Bossa i odjeća je za naše prilike bila i više nego solidna, a nije da se nije mogla nabaviti.
Također modni kreatori su iz nekog razloga izbacili iz trenda duge kapute i balonere te tako odjevenih muškaraca osim naprimjer odvjetnika Ante Nobila koji ima prekrasni bež baloner, na kojem mu zavidim, jako rijetko se može vidjeti na sceni. Sada se dobra odjeća prekriva kaputom do ispod kukova, tako da su dugi kaputi i baloneri skoro izbačeni iz uporabe.
Kada sam u dugom plavom kaputu išao na promociju jedne knjige, prijatelj mi je rekao da izgledam kao svećenik koji blagoslivlja kuće, samo mi fali škropaljka.
Najgoru kombinaciju rade nogometni treneri koji se lijepo odjenu, a onda na kravatu i košulju obuku klupski skafander. Pogledajte naprimjer trenera Aston Ville, Španjolca Unai Emeryja koji je ogledni primjer ove teze. A ima ih još.To se našemu Mislavu Karoglanu u Hajduku ne može nikada dogoditi.
Čovjek je modno osviješten, čak i previše za svoju ulogu i svoje godine, ali zna lijepo iznenaditi, pogotovo mlađe modne sladokusce. Mene je iznenadio nekim vunenim kaputom dolamicom ili čime već koji je spojio s totalno drugim bojama hlača i kape.To još jedino radi trener Pep Guardiola kojeg Karoglan malo imitra, ali Pep nije tako "jak" u suprotnosti boja na sebi kao Karoglan.
Radeći ovu priču pogledao sam razne tekstove i ankete na temu tko su najbolje odjeveni muškarci u Hrvatskoj.
Glasačke kuglice su se najviše zaustavljale na glumcima Janku Popoviću Volariću, Pavlu Medvešeku i Slavku Sobinu, pjevačima Marku Tolji i Luki Nižetiću, istarskom kuharu Davidu Skoki, arhitektu Anti Vrbanu, nogometašu Vedranu Ćorluki, manekenu Vlahi Arbuliću, zagrebačkom ugostitelju Davoru Bienenfeldu, voditelju Ivanu Vukušiću i Modnom mačku Marku Grubniću te je pronađeno sto razloga zašto su oni baš najbolji.
Ako se ja kao autor teksta pitam mislim da je taj odabir radila mlađa publika jer sigurno mislim da je među najodjevenijim Hrvatima svakako trebalo biti mjesta za Zvonimira Bobana u casul i polusportskoj konkurenciji i za legendarnog trenera Ćiru Blaževića u klasičnom odijevanju.
Od televizijskih voditelja se po mom ukusu najbolje oblači voditelj RTL Dnevnika Tomislav Jelinčić, a odmah iza njega je Đurica Drobac s HTV-a. No i jedan i drugi moraju nešto naučiti od svog kolege Zorana Šprajca.
Njemu se ne može dogoditi kao Jelinčiću i Drobcu da vodi emisiju s plastičnom kemijskom u ruci vrijednom pola eura i skupim odijelom vrijednim par tisuća eura. Uz kompletan styling ozbiljnog voditelja ili javne osobe svakako ide i skupa kemijska olovka li nalivpero u ruci (preporučujemo američki Cross), ali osim ministra Branka Bačića (po meni trenutno najbolje odjeveni političar u RH), i Radomira Čačića nismo baš vidjeli da javne osobe to prakticiraju u našem medijskom prostoru.
Najbolje odjeveni političar od kad je postojanja Hrvatske za mene je pokojni Hrvoje Šarinić, predsjednik vlade u mandatu od osam mjeseci i u dva navrata predstojnik Predsjednikova ureda. Dakle osoba od najvećeg povjerenja pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.
Svi znamo da odijela bolje pristaju visokim ljudima koji su uz to i jako elegantni, ali svi znamo da su ta odijela savršeno pristajala Šariniću koji nije imao te potrebne zadane atribute. Ta odijela su bila od francuskih kreatora, vrlo skupa i napravljena tako da sakrivaju mane predstojnika u smislu širine i visine, a ističu vrline (gospodski njegovane ruke i relativno široka ramena). Kada se Šarinić pojavljivao na sastancima svi predsjednici država pa i naše su mu izgledali kao sluge.
Od splitskih poduzetnika, odvjetnika i drugih faca svakako bih izdvojio odijevanje poznatog psihijatra Borana Uglešića te njegova kolege ravnatelja KBC-a Split Julija Meštrovića. Ono što vidite na njima je kombinacija kvalitetnih materijala, dobre strukture odijela i sakoa koje s lakoćom nose i što je najvažnije, kada ih pogledate vi ne znate gdje bi takva odijela, sakoe i džempere mogli kupiti, a oni to ne žele otkriti. U tu top trojku svakako ide i splitski odvjetnik Davor Radić kojeg susrećete u casual skupoj odjeći, ali pravi dojam Davor ostavlja kod zastupanja igrača kao pravni savjetnik.
Pa pogledajte kako je bio obučen u prostorijama Milana, Manchester Cityja Red Bull Salzburga, Wolsburga, Lillea, Reala i drugih klubova kada su njegovi klijenti potpisivali ugovore pa ćete znati što pišem..
Od estradnih zvijezda svakako po elegancij i (osim nabrojanih s početka teksta) treba izdvojiti Đanija Maršana koji je i kroz diplomaciju izbrusio svoj ionako istančani ukus.
Većina dalmatinske modne scene je još uvijek ostala na skupim Paul@Shark džemperima i jaknama i solidnom jednobojnoj ili kariranoj košulji ispod njih (u ozbiljnoj poslovnoj verziji) i dukserica i polo majica Ralp Laurent ili Gant u casual verziji. Unatoč bogatstvu nekih ljudi, nismo primijetili da im je bogat i odjevni ukus, ali neka za sada ostanemo na tome.
