Što bi bilo kad bi bilo, pitamo sebe, pitamo druge. Da smo, recimo, rođeni na obroncima planine, bili nam bilo suđeno postati vrhunskim skijašem? Da smo rođeni u bogatoj obitelji bilo to od nas učinilo humanitarca godine? Da smo kojom nevoljom rođeni u siromaštvu, bilo to značilo da nikada nećemo dobiti priliku?
Jednom davno, toliko davno da su zapisi prašnjavi, rodila se djevojčica u zapadnoj Africi, najvjerojatnije na području današnjeg Senegala, možda i Gane, povijest to nije upamtila, 1753. godina je bila. Vrijeme kada se bijeli čovjek činio nadmoćnim bilo je krvavo i bolno. Djevojčica je s nepunih sedam godina oteta od svoje obitelji, ukrcana poput predmeta na brod i protiv svoje volje odvezena na novi kontinent...
Trgovci robljem brod su prepun jadnih porobljenih ljudi dovezli u Bostonsku luku i ponudili ih na prodaju. E, sad već prašnjavi papir pamti, pa znamo da je u zoru jedanaestog dana srpnja 1761. godine bogati trgovac John Wheatley kupio djevojčicu, kako bi služila njegovoj supruzi Susanni.
I tu je dijete dobilo ime, nazvali su je Phillis, po brodu na kojem je u sjevernu Ameriku doplovila, a prezime, kako je tada običaj bio, dobila je po obitelji koja joj je postala vlasnikom. Phillis Wheatley je u svojoj groznoj nevolji u biti prošla izvanredno, stigla je u obitelj koja je tada imala 18-ogodišnju kćer Mary i nešto starijeg sina Nathaniela. Oni su siroto dijete prihvatili kao mlađu sestricu.
I radili su ono što je tada bilo i zabranjeno zakonom - naučili su ropkinju pisati, čitati, učili su je latinskom jeziku, naučili je grčkom, uz njih je čitala, učila geografiju, astronomiju, povijest... Talentirana Phillis upijala je nova znanja poput spužvice, prvu je pjesmu s 13 godina napisala.
- Ima samo sedam godina, dobra je roba, biti će dobra radna snaga - te su je riječi proganjale, kao dio (tmurnih i tegobnih) sjećanja na dan kada je sirota bila opipavana rukama ko zna koliko kupaca, koji su provjeravali stanje njenih mišića.
Pa je pisala. Perom se borila za svoja prava. Ropkinja. Crnkinja. Žena. Sve ono je bila što u to vrijeme nije imalo vrijednost, ni pravo...
Wheatleyevi su je podupirali u svemu, pa su se s njom uputili za Veliku Britaniju, gdje su je u Londonu 1771. primili, primjerice, zaštitnik abolicionista grof od Darthmoutha, pjesnik George Lyttleton, Sir Brook Watson, John Thornton i čuveni Benjamin Franklin. Dvije godine iza toga svjetlo dana je ugledala Phillisina prva zbirka pjesama, "Pjesme o različitim temama, religiozne i moralne", nazvala ju je tako...
I bila je to prva objavljena knjiga afroameričke pjesnikinje, tek treća koju je napisala žena. Nesvjesno je Phillis rušila barijere, no, onda joj je život krenuo nizbrdo.
Tek je zbirka njenih pjesama postala hit, a već iduće godine umrla je njena zaštitnica, potom zaštitnik. No, prije tragedije su joj "darovali" (čitaj: vratili!) slobodu. Ostala je sama, bez obitelji.
Zaposlila se kao služavka, pa potom upoznala čovjeka svog života.
Udala se, pamte dokumenti, za oslobođenog roba, trgovca Johna Petersa. Uzima njegovo ime. Pa neke pjesme objavljuje kao Phillis Peters. Mladi par nije imao sreće. Phillis je cijeli život patila zbog astme, koju je, najvjerojatnije, "zaradila" na brodu koji ju je doveo u Ameriku. Iznijela je tri trudnoće. Prvo joj je dijete umrlo kao novorođenče, drugog sina je dobila boležljivog, osjetljivog na dišne puteve zbog uvjeta u kojima su živjeli... Suprug joj zbog dugova završava iza rešetaka, a ona, sirota, u 31-oj godini života umire od upale pluća, niti dan nakon što je na svijet donijela treće dijete. I ta je jadna djevojčica umrla, nedugo nakon i dječak. Užasna priča.
Zavrtio se planet oko Sunca tek trideset i jedan put, a Phillis kao da je tisuću života poživjela. Ko zna što bi tek sve napravila da se, recimo, rodila u svili...