Uskršnji otok poznat je po divovskim Moai statuama - ali prije svega i po tome što su njegovi stanovnici opustošili resurse i time doveli sebe do granice istrebljenja.
Nova istraživanja su bacila novo svjetlo na teoriju da su otočani s Rapa Nuija iscrpili resurse i da je to dovelo do njihove propasti. Prije 300 godina kada su Europljani stigli na otok, zatekli su opustošenu zonu sa malim brojem ljudi i 1000 Moai statua.
Katastrofalni kolaps stanovništva Uskršnjeg otoka vjerojatno se - nikada nije dogodio. Najvjerojatnije je da su stanovnici tog udaljenog otoka razvili genijalnu ideju, odnosno održiv model za život i nisu nikada doživjeli dramatičan kolaps. Prilagodili su se surovom okruženju, prenosi portal Sve o arheologiji.
Nova istraživačka studija koristila je umjetnu inteligenciju za analizu satelitskih podataka o gomilama kamenja na ovom malenom otoku usred Tihog oceana.
Kada su prvi Europljani stigli 1722. godine na to mjesto – Uskršnji otok - naišli su na lokalno stanovništvo od oko 3000 ljudi. Naime, prisustvo oko 1000 ogromnih kamenih glava na škojiću ukazivalo je na mnogo veću radnu snagu u nekom trenutku u prošlosti. Zbog toga se godinama unazad vjerovalo da je mnogo više ljudi živjelo na tom otoku.
Ta se teorija ponavljala i zbog toga je postojala i teorija o kolapsu njihovog društva. Nedostatak hrane mogao je rezultirati glađu, ratovima, pa čak i kanibalizmom, piše Sve o arheologiji.
Da bi procijenili veličinu ove bivše zajednice, istraživači su se fokusirali na postojanje takozvanih kamenih vrtova. Njih su drevni stanovnici Rapa Nuija koristili za povećanje produktivnosti tla prije dolaska Europljana. Naslojavanjem stijena različitih veličina, mještani su uspjeli spriječiti gubitak vlage iz zemlje, a istovremeno su povećali sadržaj hranljivih materija, omogućavajući uzgoj slatkog krumpira u prostorima između tog kamenja.
Istraživanje provedeno u ovom stoljeću pomoću satelitskih snimki pokazalo je da su drevne kamene "bašte" možda pokrivale do 21,1 kvadratnih kilometara otoka! Računajući kalorije koje bi se mogle dobiti iz slatkog krumpira koji se uzgaja na tim parcelama, znanstvenici su procijenili da je Rapa Nui možda nekoć uzdržavao populaciju od oko čak 17.000 ljudi!
To je jako puno stanovnika za tako maleno, pusto mjesto...
Nakon pet godina analize, istraživači su zaključili da je samo 0,76 kvadratnih kilometara Uskršnjeg otoka prekriveno kamenim vrtovima. Na osnovu količine slatkog krumpira koji se mogao dobiti sa ovih parcela, autori procjenjuju da poljoprivreda na otoku nikada nije prehranjivala više od oko 2.000 ljudi.
Izotopska analiza zuba i kostiju drevnih stanovnika na Rapa Nuiju pokazala je da morski plodovi i drugi usjevi kao što su šećerna trska i banane također činili oko 35 do 45 posto lokalne ishrane. Znanstvenici kažu da je Rapa Nui u svakom trenutku mogao hraniti maksimalnu populaciju od oko 3.901 osobe.
– Ovo pokazuje da populacija nikada nije mogla biti tako velika kao što tvrde neke od prethodnih studija – rekao je autor studije.
– Naši rezultati pokazuju da Rapa Nui predstavlja odličan primjer kako je izolirana populacija sa ograničenim prirodnim resursima stvorila održiv sistem za život, održavajući svoj broj u okviru ograničenja nosivosti životne sredine – pišu istraživači.
Današnja društva mogu usvojiti strategije koje su ljudi koristili u prošlosti. Povijest Rapa Nuija može biti izvor inspiracije i može poslužiti kao ključ za budućnost.