Bio je konac vrućeg kolovoza, ljeta Gospodnjeg 2020., kad se jedan (suvremeni) renesansni čovjek, s jednog jadranskog otoka, uputio svom prijatelju, drugom (suvremenom) renesansnom čovjeku, na drugi otok.
Preciziram oko godine, i suvremenosti, da netko ne bi pomislio da pišem o tome kako se Petar Hektorović, nekih pet stoljeća unatrag, otisnuo s obale svoga Hvara, s ribarima Paskojem i Nikolom, od otoka do otoka, od uvale do uvale, da bi drugog dana stigli na Šoltu, pa do Nečujma u kojem je znao boraviti Marko Marulić, kod svoga kuma Dujma Balistrića.
Ovo nisu Hektorovićeva Ribanja i ribarska prigovaranja, pa opet... ima to nekog smisla, ta usporedba; ovo su ribanja i slikarska prigovaranja.
Zašto nas uskraćuju?
U susretu dvojice suvremenih hrvatskih akademskih slikara, sjajnih...