Splićanka Katarina Verbanac nam je, uz pjat – pazite sad! - istarske maneštre ispričala štoriju ne samo o spizi, nego ponešto i vlastitom životu, te onom njezine voljene svekrve, pokojne Tonke, koje se sjeti uvijek kad ova "pjatanca" zamiriše...
- S osamnaest godina sam se s mojom obitelji preselila u Split, iz Brazila, gdje sam rođena. Odmah sam se zaljubila u moj, najlipši grad na svitu, ali udaja u dvadeset i drugoj godini odvela me u predivnu Istru. U istarskom Vinežu, tom predgrađu Labina, samo su mi falile splitske "batude", jer sam u Splitu stanovala na Rivi i stalno ih slušala. Sve drugo sam imala. Obitelj mog supruga Renata prihvatila je "malu Dalmatinku" od samog početka. Pružili su mi iskrenu dobrodošlicu i ljubav.
Kako je moj suprug bio stipendist ugljenokopa...