Što se ono s proljeća na čvrstim grbavim stabljikama u imotskim vrtlima žuti? Nije maslačak, nije suncokret, ni ljutić, ni ovo, ni ono. E pa da vam otkrijemo, raštika je čudo, kako čujemo u Imotskoj krajini, u njoj je guštao i sam car Dioklecijan.
A bogme kola ovdje i priča da sva ta pomama za raštikom u Americi, plodu rada i glasovitog dr. Oza, kreće zapravo od sjemena koje su preko oceana sa sobom u zapećcima kufera, donjim gaćama i ređipetima lukavo prokrijumčarili dalmatinski gastarbajteri.
Kraljevski čips
– Nisu je valjda Indijanci prvi sadili. Možeš mislit. Ne bi reko. Ja mislim da je ona iz našeg dalmatinskog kraja uvezena. Koliko sam i ja čuo, naši su je ljudi tamo donijeli sa sobom kada su u Obećanu zemlju krenuli. Pa su za put spakirali i malo simena...