Okruženi mrakom u koji se polako, ali sigurno počela uvlačiti magla, stigli smo do dvorišne kućice na adresi Jantoleki 33 u Odranskom Strmecu. U prostoriji je vladala tišina, a jedino što ju je prekidalo bilo je pucketanje vatre - s jedne strane iz šparheta na drva, na kojem se, u velikim gusanim loncima, grijala voda, a s druge iz krušne peći, koja je toplinom izgarajućih cjepanica pohlepno napajala svoju unutrašnjost. U sredini je Nikola Bubnić, strpljivo, nadasve mirnog izraza lica, čvrstim kretnjama, koje su se na prvu doimale kao milovanje, mijesio kruh.
- Eh, baš ste stigli na vrijeme jer upravo ću popariti brašno za iduću turu, odnosno, kako ja to kažem, skuhati žgance - rekao nam je, usput brišući ruke od brašna, pekar Nikola Bubnić, koji je odlučio...