Stare, drhtave ruke sa zlatnim vjenčanim prstenom na debelom drvenom stolu. Ispred nas zaigralo je devet čašica, od kojih svaka priča svoju priču. Limun, dunja i kadulja odjednom ulaze u nosnice već debelo natopljene opojnim, teškim mirisom vina, bačve i dimljenog mesa.
Podižemo glavu uz zdravicu, a dok niz grlo klize fenomenalni spojevi žižule, smokve, ruže..., zjenica zapaža jednu iznimno ugodnu pojavu dubokih tamnih očiju, kojoj čak i friži žele progovoriti.
Sijeda kosa svezana u rep, frizura koju nije mijenjala od svoje dvanaeste godine, lice bez šminke, jednostavna zlatna ogrlica i dva debela ožiljka na ušnim resicama kao “spomen” na četnički pohod 1941., piše Jutarnji list priču o najstarijoj i jednoj od najposebnijih konoba u Hrvatskoj.
To je baba Anka. Anka...