Beremo mješovito: imamo tri stroja Campagnola, pa se bere strojno, a bere se i ručno, grabljicama - veli Branko Jud
Do lokaliteta Utla iz Malinske prema Portu, pa potom kroz šumu do maslinika, nije lako stići a da bar jednom krivo ne skreneš na nekom od raskrižja. Ovaj put uspjela sam od druge. Oslonih se i na zvuk, onaj tihi zvuk strojeva za berbu maslina... i odveo me do jednog od maslinika Branka Juda, poznatoga krčkog maslinara. Zajedno s obitelji i prijateljima i ove je godine među prvima započeo berbu. Dođoh u vrijeme marende... na kratku ćakulu.
Branko Jud ima oko 400 stabala na šest različitih lokacija. Onaj prvi maslinik, nonićev, od početnih 25 narastao je na 140 stabala.
Godišnje Jud proizvede između osamsto i tisuću litara. Od toga dio je monosortno, plominka, potom kupaža devet različitih sorti i nova ponuda – kupaža četiriju hrvatskih sorti.
– Počeli smo s tom kupažom lani želeći objediniti sve hrvatske regije koje proizvode maslinovo ulje. Iz Dalmacije smo uzeli šoltanku ili levantinku, s Krka i Cresa našu plominku, a iz Istre bužu i rosinjolu. Ta kupaža je limitirane serije i dobro se pokazala i dobro je primljena među kupcima – veli Jud.
U svijet maslinarstva ušao je još u djetinjstvu, zajedno s nonićem, i malo-pomalo zavolio je taj svijet, tako da je 2009. otvorio OPG i preuzeo kormilo od djeda. Krči nove maslinike i sadi nova stabla u starim maslinicima.
– Ja sam to jednostavno zavolio, a kad radiš s ljubavlju, ništa nije teško. U početku maslinarstvo je bilo dodatni posao, radio sam u velikoj tvrtki i prije pet godina uvidio da tako više ne ide. Ne možeš s posla na posao, ma koliko god to želio. Postalo je to naporno i morao sam donijeti odluku: posao ili maslinarstvo. I prevladala je ljubav prema maslinama. Radim doma, supruga radi, a turizam također donosi sezonski prihod. Samo od maslinarstva, osim možda da je više od 2000 stabala, ne bi se moglo živjeti. A ni urod nije svake godine isti.
Ove zadnje dvije-tri godine, moram reći, ipak imam kontinuirani urod. Ove godine sam se bojao da će suša sve uništiti. Kiša nije padala od 28. svibnja (i to tek nekih 40 litara) pa do 16. rujna. Mislio sam da ćemo sve izgubiti, potrošio sam sto kubika vode na zalijevanje maslina. No kad je pala ta prva kiša u rujnu, u roku od deset dana one su se preporodile. Nevjerojatno! Kakvo je to stablo! Govorio sam, ako preživi ovu godinu, onda stvarno možemo reći da je maslina sveto drvo, posebno. I jest, pogledajte, krcate su, lijepo izgledaju. Danas nam je četvrti dan berbe. Moramo pomalo jer nisu sve masline još dovoljno zrele. Lani smo počeli već 1. listopada, ova godina kasni, pa odgađamo i pratimo stablo po stablo.
– Kako berete?
– Mješovito. Imamo tri stroja Campagnola, bere se strojno, a bere se i ručno. Najviše nam ljudi fali na mrežama, no uigrana smo ekipa. Nas par je na strojevima, a dio bere grabljicama, ručno.
– Kakvo je ulje ove godine?
– Mislimo da će ove godine ulje biti fenomenalno. Bila je suša, arome će biti dosta izražene, muhe uopće nije bilo, nešto se pojavilo posljednjih nekoliko dana. Međutim, one generacije koja se obično pojavljivala oko Vele Gospe uopće nije bilo.
– A što kaže analiza?
– Ma... gledajte, ja volim ta robusna ulja; robusno je, jako, pikantnost je izražena, kao i gorčina. Jasno, o ukusima se na raspravlja, nekom će možda biti prejako, ali mi smo jako zadovoljni. Naš stručnjak Tomislav Filipović predviđa da će ulja biti jako dobra. No ono što nas je posebno iznenadilo jesu randmani. Mislio sam da će biti između 6 i 7, a počelo je s 10, što je izrazito dobro, gotovo nevjerojatno. Očito kad maslina pati, kad preživljava veliki stres, daje više ulja. Da se spasi, ili nešto drugo, ne mogu dokučiti. Svi se bore za život, pa tako valjda i one sudeći prema ovogodišnjim pokazateljima. Što veća suša, plod ima više ulja. Uglavnom, početni randmani su veliki, tako da će do kraja doći i do 15, što je na Krku rijetkost.
– Imate bogatu kolekciju nagrada osvojenih na međunarodnim izložbama. Idete li dalje?
– Vidjet ćemo hoćemo li ići nekamo ove godine, no o tome kad završimo berbu. Lani smo s ovim uljem od četiri hrvatske sorte bili u New Yorku i osvojili zlato, kao i 2018., kad nas je tek nekolicina pionira krenula na međunarodne izložbe.
– Razmišljate li o stepenici više, ulasku u ekstra premium kategoriju?
– U Hrvatskoj još nema te kategorije, govori se o tome, čak maslinari traže da se uvede ta klasa da bi se podignuo rang. Mislim da treba težiti tome.
– Promijenili ste i dizajn i oblik boca...
– Da, prije tri godine. Moramo ulagati u marketing, dizajn, jer to ljudi traže i cijene. Pakiramo u boce od 0,25 i pola litre, jer jasno je da dočim se boca otvori, počinje proces oksidacije. Kao kod vina, no vas troje-četvero popit ćete tu bocu. No ako otvorite bocu ulja, nećete je odmah potrošiti. Stoga su bolja manja pakiranja. Mi ulje skladištimo u inoks bačvi na temperaturi između 14 i 18 stupnjeva i nakon taloženja punimo u boce i čuvamo na adekvatnoj temperaturi.
Kad smo već bili na Krku, skočili smo i do uljare Nono. Njezin vlasnik Siniša Tudor kaže da je cijena litre skočila na 200 kuna: "Ljudi grintaju da je skupo, a nikome se ne bere. Meni sad beru jedna Afrikanka i jedan Mađar. Ljudima nudim pola od prerađenog, no lakše je reći skupo je nego idem brati."