NAVODNJAVANJEKapaljke niskog volumena novije su tehnološko rješenje: imaju brojne prednosti i vrlo široku primjenu

Pojava kapaljki niskog volumena (kapanje ispod 2 l/h) novija su tehnološka rješenja. Posebno odgovaraju ugradnji na fleksibilne cijevi za navodnjavanje i imaju veoma široku primjenu u poljoprivredi, posebno u povrtlarstvu, vinogradima i cvijeću, te u voćarstvu, maslinarstvu, najviše u rasadničkoj proizvodnji i kod posve mladih voćaka.

Najčešće su promjera od 20 mm s toliko tankim stijenkama, da se spljoštenih stranica tvrdo rolaju u vrlo malom volumenu. Uspješna prodaja ovih drip-cijevi uzrokovala je da proizvođači prošire asortiman na druge tipove kapaljki, konvencionalne i za reguliranje tlaka, u istoj razini ili izvan nje.

Zašto ove nove kapaljke postoje?

Motivirani zahtjevima brojnih agronomskih i strukovnih asocijacija, proizvođači su odgovorili potrebama konačnih korisnika, te zadnjih godina dostigli krajnost proizvodnjom sustava, čiji je kapacitet manji od 0,5 litara po kapaljki za jedan sat.

S ovim tipovima kapaljki potrebni ukupni protok vode je niži i stoga smanjuje potrebu za složenijom automatizacijom. Raspoloživi protok može navodnjavati veću površinu ili reducirati potrebni kapacitet glavne kontrolne stanice.

Osim toga, kako se odgovarajući tlak gubi, dužina laterala može biti manja ili brzina u lateralama može biti veća. Ovo je osobito prednost u uzgoju u rasadnicima, vinogradima. Širi prostor kapanja i niski protok omogućuju da se navodnjavaju vrlo dugački redovi biljaka, osobito kada je razmak među kapaljkama dulji.

Kod oskudnijih količina vode, zatiču se ovi sistemi i u maslinicima i voćarstvu uopće.

Nečista voda začepljuje kapaljke

Protok vode na samoj kapaljki predstavlja mikrokanale, koji čine cijeli labirint, pa voda na kraju labirinta nailazi na naglo proširenje, kada se oslobađa kao krupna kapljica. Ova tehnološka rješenja zahtijevaju vrlo visoku razinu filtracije vode jer se uska cjevčica lako zaštopa.

Ovome segmentu kod nas se ne pridaje potreban značaj, pa je učestalo manje ili veće začepljenje kapaljki. Obični mrežasti filtar djelomično rješava ovaj problem samo kod vode iz gradskog vodovoda. Koriste li se vode stajaćice, pa i rijeke i jezera, čak i obični bunari, nerijetko su tamo prisutne alge, nevidljive prostim okom, ali naknadno su posljedice vidljive i teško popravljive.

To zahtijeva ugradnju pješčanih filtara, što nije jeftino i koristi se u profesionalnoj proizvodnji. Posebni problem je nepoznavanje osnovnih karakteristika drip crijeva, što izaziva  oštećenja, a ona nastaju najčešće zbog nekontroliranog, povećanog tlaka.

Niti najtanje, najjeftinije jednogodišnje crijevo od 5 milla, neće puknuti na idealnom tlaku od 0,4 bara. Za to je potreban mjerač pritiska ugrađen u sustav cijevi ili u najmanju ruku ozbiljno iskustvo, pa do pucanja neće doći.

Određivanje kvalitete kapaljki

Testovi koji se uglavnom koriste da bi odredili kvalitetu kapaljki i tipova cijevi za navodnjavanje baziraju se na mjerenju proizvodnih odstupanja, definiciji odnosa protok/tlak i proračunu odstupanja prosječnog protoka u odnosu na nominalni protok.   Postupci koji se koriste u ovim različitim testovima su definirani normom ISO 9261.

Podložnost začepljenju je drugi ključni kriterij. On utječe na izbor filtracije i održavanja neophodnog za sistem. Osim na drip crijevima, kapaljke se ugrađuju i na kruća, polietilenska crijeva, najčešće promjera 16 mm, ali ih ima i od 20 mm.

Najčešće su klasičnog dizajna, ali za bolje poznavatelje i ozbiljnije navodnjavanje, koriste se crijeva s ugrađenim samoregulirajućim kapaljkama.

Ona se posebno ugrađuju za povećane udaljenosti, te za nagnute tj. neuravnate terene, gdje se mora osigurati približno ista količina kapanja, od prve do zadnje kapaljke.