Nisam stručnjak za kipove, ali jesam za emociju…
Baš iz pozicije te emocije i hoću prozboriti o onome nečemu što osjećam, a što mi hodom školovanja možda i nije bilo dostatno ubrizgano u obligatno stanje znanja. Naučenost usput, reklo bi se…
Emociju kipara osjećam kroz kip, pa i skulpturu, tako da iskustvom ćutilnosti vlastite kože – naročito onim ježurima što se u bradavičastim prilikama momentalnošću od prilike do prilike znaju miješati s dlakama na rukama – mogu doprijeti do onih nekih inih sentimenata što su nam zajednički na putu riječi, slike i tona: na putu literature, likovnosti i glazbe.
Eto, s tog vidikovca, iz oka gledatelja i poštovatelja kiparstva želim ovdje – u povodu njegovog 70. rođendana – notirati dvije o nekim radovima jednog od...