Splitska galerija Manuš ugostit će Heima Zoberniga, jednog od trenutačno najcjenjenijih austrijskih umjetnika, koji je predstavljao svoju zemlju i na Venecijanskom bijenalu te dvaput izlagao na Documenti. Heimo Zobernig, gostovao je prije pet godina u Hrvatskoj i Splitu po prvi put kad je imao izložbu u galeriji Kula. Tada je u palači Milesi i u samoj Kuli bio izložio 23 svoja rada, i to slike, premda ovaj umjetnik i profesor na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti radi u više medija. U malu galeriju Manuš ovaj put donosi četiri svoja rada.
Heimo Zobernig Beču predaje kiparstvo, završio je i scenografiju i akademiju likovnih umjetnosti, a dio njegova opusa vezan je i za instalacije i video. Dobitnik je brojnih nagrada, primjerice nagrade "Roswitha Haftmann", koja uz prestiž nosi i 150 tisuća švicarskih franaka.
Bez naslova
- Slike koje će biti predstavljene na splitskoj izložbi su, indikativno, bez naslova, one ne sugeriraju sadržaj, ni ideju niti koncept, one ne sadrže integralni, konstitutivni dio koji ih estetički određuje, kaže ususret izložbi kustosica Martina Munivrana.
- One reprezentacijom svog sadržaja kao da aludiraju na ponovljivost zadanih oblika, na ideju da je neposredna ekspresivna gesta fikcija. Kreirajući svoj osobni umjetnički prostor, pomirujući različite forme i sadržaje, propitujući samu povijest umjetnosti i pripadajuće stilove, Heimo Zobernig na vrlo duhovit i osebujan način uvodi nas u samo propitivanja i razmišljanja o umjetnosti nakon umjetnosti, dodaje Martina Munivrana.
Za stvaralaštvo Heima Zoberniga od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas karakteristično je načelo heterogenosti umjetničkog izričaja. Njegov opus obuhvaća različite medije, od arhitektonskih intervencija i instalacija, preko performansa, filma i videa, do skulpture i slikarstva.
Umjetnik neprestano promišlja o cjelovitosti umjetničke forme i mjestu njezina izlaganja, pa se baš zato u njegovu djelu prožimaju i isprepleću različiti mediji, prostorni odnosi i stilovi. Važna karakteristika njegovog umjetničkog djelovanja je dosljedna nedosljednost, naime on vrlo vješto prelazi iz različitih formi i sadržaja, te na vrlo zaigran i duhovit način kroz svoj umjetnički rad postavlja ona bitna i temeljna pitanja o umjetničkog stvaralaštvu, njegovim povijesnim relacijama ili nasljeđu kao i samoj ideji i cilju umjetnosti.
Riječ kustosice
- Razvidno je da tijekom četiri desetljeća intenzivnog umjetničkog djelovanja Heimo Zobernig propituje problematiku formalnog jezika modernizma i minimalizma, kaže Martina Munivrana - To se jasno vidi u kontinuiranom istraživanju i eksperimentiranju s teorijom boje: stvaranje monokromnih djela i tekstura geometrijskih formi horizontalnih i vertikalnih linija koje tvore formu rešetki, koje su ujedno i temeljne odrednice njegove umjetnosti.
Nakon bogate video i filmske produkcije, zasićen time, umjetnik se usmjerio na slikarstvo, nastavljajući svoje umjetničko i medijsko istraživanje.
- Platno je preuzelo funkciju filmskog kadra i postaje filmska slika. Afirmativnim pristupom slici kao povijesnoj kategoriji, ali ujedno kroz percepciju slike kao komunikacijskog koda, umjetnik uspostavlja performativnost izvedbe odabirući sliku kao svojevrsni zumirani kadar pomoću kojeg prenosi informaciju u određenom vremenu, stvarajući novu umjetničku formu na relaciji film–video–slika. Zumirani kadar videa zapravo predstavlja monokrom, jednobojni isječak koji autor prenosi na sliku, dodaje kustosica.
U mediju slikarstva Zobernig vrlo temeljito, ali nenametljivo, negira visoki modernistički ideal jednobojne površine, kršeći njegovu estetsku čistoću uvođenjem elemenata koji narušavaju ideal monokromne površine u kontekstu dekorativnog, funkcionalnog i duhovitog sadržaja.
Povijesne reference
Koristeći monokromne i čiste boje u realizaciji slikarskih ostvarenja, umjetnik im suptilno, na prvi pogled jedva zamjetno, nadodaje jezične znakove koji se pri pomnijem promatranju slike oblikuju u jezične konstrukte različitog sadržaja.
Kroz performativnu igru boje, strukture i igre riječi, Zobernigova djela otkrivaju umjetnikovu eksperimentalnu zaigranost prema mediju slike, koje dodatno podcrtava povijesnim referencama i citatima.
Ujedno postavlja pitanja o naslijeđu moderne i sadašnjice. Razlog odabira slike kao medija čini se leži u tome da slika nije samo prijenosnik određene poruke nego da se samim činom slikanja ukine ograničenja slike kao medija, ona preuzima funkciju prenositelja poruke u realnom vremenu, ona postaje filmski kadar.
Izložba u galeriji Manuš jednostavno naslovljena ‘Heimo Zobernig‘, ostaje otvorena sve do 9. kolovoza ove godine u Livanjskoj ulici u Splitu.
