Dobro je koji put, novinarske prakse radi, obrnuti postupak, pa rezimirati stvari zatvarajući izložbu, a ne pumpati sadržaje na neviđeno, ili potratiti municiju na uvijek dobrodošlom spektaklu s otvaranja.
Naposljetku, civilizirani svijet i kulturnjaci u njemu prepoznaju sve više upravo zatvaranje kao događaj, a ne otvaranje. Razumljivo i logično, sadržaj bi bilo poželjno prvo pogledati, “prožvakati“, i to ne jednom, u kontemplativnom ozračju, na miru, pa tek onda o njemu zboriti, komentirati, suditi…
Pa i ući u dijalog, odnosno otvoriti polemiku s umjetnicima, što su im konkretnog donijeli iskoraci i prigoda.
Naposljetku, civilizirani svijet i kulturnjaci u njemu prepoznaju sve više upravo zatvaranje kao događaj, a ne otvaranje. Razumljivo i logično, sadržaj bi bilo poželjno prvo pogledati, “prožvakati“, i to ne jednom, u kontemplativnom ozračju, na miru, pa tek onda o njemu zboriti, komentirati, suditi…
Pa i ući u dijalog, odnosno otvoriti polemiku s umjetnicima, što su im konkretnog donijeli iskoraci i prigoda.