"Nije da bi u Solinu falilo pozornica, nego ne fali mu ni prometnica, pa su, eno, teatar u kojemu se nekad, davno je tomu bilo, u originalu izvodio Plaut ili Terencije, ili amfiteatar s tribinama kapaciteta tek nešto manjeg od današnjeg ukupnog broja stanovnika grada na Jadru, postali tek malo krupniji zalogaji zaobilaznici kad se onomad obžderavalo Salonom."
Prva je to i zadnja rečenica našeg reportera Dražena Duila, koji je dan prije iznenadna putovanja u vječnost posjetio arheološko nalazište u solinskoj Gradini kako bi stvorio reporterski zapis o velikim stvarima koje se ondje događaju zadnjih mjeseci.
Ej, bio je on tu u svome tinelu, nitko o solinskoj prodolini, njezinoj povijesti, ljudima i događajima nije pisao kao Dražen. Ljubav, pažnja, eruditsko znanje o hrvatskoj...
