Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

Winnetou, Beatles i susjedi nacisti

Piše Ivica Ivanišević
25. siječnja 2020. - 08:40
Annette Hess fotoWikipedia

Mjesto radnje - Frankfurt, vrijeme radnje - 1963. Od rata je prošlo samo osamnaest godina, mir je jedva punoljetan, ali kao da traje već desetljećima: zbrisani su svi tragovi razaranja, grad je uredno popločan i bez rupa, a kamoli tek kratera, blješte izlozi trgovina u kojima se prodaje raznolika roba s proizvodnih traka zahuktale njemačke privrede.

U kina je upravo stigao “Apaški poglavica Winnetou”, frankfurtsku premijeru uveličala je velika zvijezda Ralf Wolter, koji glumi Sama Hawkensa, i ne može se obraniti od obožavatelja uvjerenih da je kanjon Krke negdje u Arizoni. Lokalna omladina, kao i njihovi vršnjaci diljem svijeta, zaklinje se u Beatlese. Tek što ih je oduševila pjesma “Can’t Buy Me Love”, radijske stanice već vrte novu uspješnicu, “She Loves You”.

Tu vrijedi načas zastati i upozoriti na jednu zgodnu pojedinost koju je autorica romana “Njemačka kuća” Annette Hess, bojim se, previdjela. Dotična pjesma jedna je od ukupno samo dvije koje su Beatlesi snimili na dva jezika, matičnom engleskom i njemačkom, odajući tako počast svojim hamburškim godinama, dok su u Star-Clubu pekli zanat i stjecali prve fanove. “She Loves You” je postala “Sie Liebt Dich”, a “I Want to Hold Your Hand” je prevedena kao “Komm, Gib Mir Deine Hand”.

Razložno je pretpostaviti da su mlade Njemice i Nijemci, polaskani ovom gestom omiljene grupe, srdačno prigrlili njima namijenjene inačice pjesama te da su se one tih mjeseci češće vrtjele na lokalnim radijskim programima od svuda u svijetu raširenih izvornih, dakle, engleskih verzija.

'She Loves You' na njemačkome

Tu bizarnu natuknicu iz povijesti popularne kulture Annette Hess potpuno prešućuje, pa se njezina junakinja na jednome mjestu u knjizi vedro prepušta glazbi čupavaca iz Liverpoola, pripita pjevajući “She Loves You, Yeah, Yeah, Yeah”, premda je kudikamo vjerojatnije da bi njezina vršnjakinja iz Frankfurta u to doba pjevala “Sie Liebt Dich, Yeah, Yeah, Yeah”.

No, sve to skupa i nije tako bitno, jer autorica bez ikakvih teškoća i krivih koraka uspijeva u svome temeljnom naumu: rekonstrukciji duha jednoga vremena, koji je obilježen radosnim pogledom u, svi se nadaju, bolju budućnost. Nitko se ne želi prisjećati prošlosti, svi bi je htjeli pomesti pod tepih; glasni zahtjevi odgovorne manjine za denacifikacijom utapaju se u oceanu većinske šutnje. U takvom društvenom ambijentu počinje suđenje za zlodjela počinjena u Auschwitzu.

Eva Bruhns mlada je prevoditeljica s poljskog jezika, lakomislena naivka koja se želi osjećati neovisnom, pa rado prihvaća ponudu da sudjeluje u procesu, prevodeći iskaze preživjelih logoraša. Novac joj nije prijeko potreban. Njezini roditelji vode obiteljsku gostionicu na dobrome glasu, starija sestra joj radi kao bolničarka, a mlađi brat pohađa neki od nižih razreda osmoljetke.

Cijela obitelj dijeli Evinu ushićenost jer je ona u ozbiljnoj vezi s Jürgenom, nasljednikom pravog obiteljskog imperija. Njegov danas teško bolesni otac bio je komunist, zbog toga je jedva izvukao živu glavu u nacističkom logoru, ali ga ljevičarska opredjeljenja nisu spriječila da kao poduzetan čovjek izgradi moćnu tvrtku koja se bavi kataloškom prodajom robe široke potrošnje.

Pronađena u prijevodu

Sin nije naslijedio očeva politička uvjerenja, dapače, zagriženi je vjernik koji se nepokolebljivo pridržava svih postojećih zapovijedi, dodajući tome popisu čvrstih regula još poneku, ali je zato baštinio ćaćinu poslovnu žicu.

Evi se, dakle, smiješi iskorak iz sivila radničke klase u društvenu elitu, no sve te planove žestoko će poljuljati njezino inzistiranje da prihvati posao prevoditeljice na suđenju. Što je roditelji i turbokonzervativni zaručnik budu više uvjeravali kako pristojnoj djevojci ne priliči takav angažman, to će ona biti sve čvršća u svom uvjerenju da treba prihvatiti posao.

A jednom kad uđe u sudnicu i suoči se s do jučer nezamislivim katalogom grozota, više ništa u njezinom životu neće biti isto. Ne samo sadašnjost, ne samo budućnost, nego i prošlost.

Annette Hess ugledna je scenaristica u čijem je autorskom portfelju niz popularnih i nagrađivanih serijala, a “Njemačka kuća” (prijevod potpisuje Dalibor Joler) njezin je romaneskni debi. Televizijska karijera opskrbila ju je suverenim umijećem simultanog vođenja nekoliko napetih rukavaca radnje i orkestriranja većeg broja dramski važnih likova. Začudo, dijalozi su joj malčice “drveni”, kao da iza nje nije duga i plodna televizijska karijera.

No, bez obzira na sve prigovore, “Njemačka kuća” drži vodu kao intrigantna storija koja propituje pitanja krivnje i kajanja, odnosno utapanja u zaboravu, slikajući usput Nijemce u nimalo vedrom tonu.

Izdvojeno