Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Književnostnezaboravni velikan

Tri desetljeća od smrti Tome Bebića: Split ne smije preskočiti ‘Godinu Tome i Mome‘, mogućnosti ima napretek

Piše Siniša Kekez
4. veljače 2020. - 14:20
Nemoguće je da barem dvaput tjedno na radiju ne čujete neku Tominu pjesmu Arhiva Hanza media

Prije točno trideset godina, četvrtoga veljače 1990. godine u Splitu je preminuo Toma Bebić. U razbuktalim predizbornim vremenima, očekivanju političkih i ekonomskih promjena i poplave likova koji su spremali s govornica zagrmiti da nije gotovo kad je gotovo nego kad oni kažu da je gotovo, otišao je tiho splitski kantautor, novinar, aforist, pjesnik, galerist, mornar, travar, vizionar.

U ovim smo novinama prije malo više od mjesec dana donijeli prijedlog Marija Garbera, novinara, urednika, publicista i prijatelja Tome Bebića da se ova 2020. godina proglasi Godinom Tome i Mome! U spomen na dva velika splitska pjesnika i novinara, Tomu i Momčila Popadića, koji su obojica napustili ovaj grad i svijet 1990. godine.

Reakcija gradskih vlasti mjesec dana od inicijative mogla bi se možda očekivati u Finskoj, Luksemburgu ili Njemačkoj, ali ovdje bi bilo iluzorno. Ali do obljetnice Popove smrti ostalo je dugih devet mjeseci, što je i za naše prilike dovoljno za reakciju.

Kako smo podsjetili u razgovoru s Garberom, na njihovo značenje treba podsjećati samo zaboravne.

Slušate li splitske radijske postaje, nemoguće je da barem dvaput tjedno ne čujete neku Tominu pjesmu. Od “Marčeline”, “Kalete”, “Nevere”, “Leuta”, “Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija”, “Ča smo na ovom svitu”...

Locirati, urediti, transferirati

Bilo koja od pjesama s albuma “Oya-noya!” zvuči kao da je snimljena prekjučer i svježa je kao pjesme Doorsa s albuma “American Woman”. A kako i neće biti kad je riječ o odličnim pjesmama, otpjevanim s talentom, uvjerenjem i emocijom, odsviranim uz pratnju benda koji je činio Vedran Božić i druga renomirana ekipa. Riječ je o albumu sastavljenom od singlova kakvi su, na primjer, Arsenov “Čovjek kao ja” ili Oliverova “Malinkolija”, jednom od vrhunaca ne samo dalmatinske, nego i hrvatske pop i rock glazbe.

Oni koji se žele u to uvjeriti teško mogu nabaviti singlice ili longplejke “Volite se ljudožderi” i “Oya-noya!”, ako ne mogu izvaditi nekoliko stotina kuna. Mogu se eventualno utješiti dostupnijim i jeftinijim CD-ovima, ili ići na YouTube. I da je Toma napravio samo to na glazbenoj sceni, bilo bi dovoljno da mu se obilježi tridesetogodišnjica.

Ali Toma Bebić ostavio je teme za razmišljanje i iščitavanje i u aforistici i u poeziji. Knjige je objavljivao uz pomoć sponzora (tada je to u Splitu, na višim oblicima udruženog rada, radio i Miljenko Smoje), na različitim vrstama karte. I te su knjige danas raritet. Srećom tu preduboku rupčagu prije skoro dvadeset godina – 2002., pretumbane 2020. godine – premostio je objavom izabranih knjiga, nažalost, također danas pokojni Predrag Lucić, pod kapom također pokojnog Feral Tribunea i njegove biblioteke.

Tih devet knjiga uvezanih špagom još se može pronaći u knjižnicama, pokojem antikvarijatu ili na internetu. Tu su “Volite se ljudožderi”, “U sakatu vremenu”, “Volio sam da me vole”, “Primitivci moji dragi”, “Tata-rata-ata-bum”, “Izloži jezik”, “Lucidarij”, “Zelenoidna aritmetička metamorfoza zelenog konja u jednadžbi zelenojeda s travom zelenom” i “Nije gotovo”. Reizdanje tih knjiga ili priređivanje novih, neobjavljenih, zasigurno ne bi bio nakladnički gubitak.

Daleko od promašaja bio bi izbor Tominih tekstova iz Slobodne Dalmacije, na primjer kolumne “Čitajte naopako”, gdje je i samom formom problematizirao viđenje i sebe kao pisca i publike kao čitatelja, kao i političkih protagonista. U prvoj kolumni, kako je posvjedočio Mario Garber, opalio je po drugu Titu, u drugoj po Crkvi, u trećoj povukao paralelu između ustaša i četnika. Toma Bebić nije puno držao do autoriteta i rado je, kako je zapisao u pjesmi, bogovima petava rogove.

Dakle prostora za obilježavanje tridesetogodišnjice Tomina odlaska ima napretek, od reizdanja nosača zvuka i teksta, potrage za biserima iz ostavštine i njihove objave. Da ne govorimo o stručnim skupovima, prisjećanjima na anegdote kojima obiluje Tomin život, pa bilo to na Pričiginu ili negdje drugdje...

Naravno trebalo bi locirati, urediti i u more transferirati Tomin leut, nazvati biljnu ljekarnu kod realke njegovim imenom, ili ustanoviti hospicij u kojem bi se, kako je Toma učio kod Voćnog trga, umiralo u ljepoti duvana i alkohola...

Gradski faktori mogli bi napraviti sve samo ne preskočiti. Uostalom Tomino, kao i Popadićevo djelo gradski faktori ne mogu preskočiti, ono je zaplovilo kursom kojem ne smetaju lokalni politički vjetrići. Obilježavanje obljetnica dvaju pjesnika koji su opjevali Split i upisali ga u vječnost potrebnije je njihovu gradu – za koji i vizionari njihova tipa teško da su mogli pretpostaviti u što će izrasti – nego njima samima.

Osim toga, vidjeli smo kako se, kad su u pitanju neupitne splitske veličine, Splićani znaju sami organizirati.•

#TOMA BEBIć 30. OBLJETNICA SMRTI #MOMčILO POPADIć 30. OBLJETNICA SMRTI

Izdvojeno