Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

Raspršivač pare, magle i tamjana

Piše Ivica IVANIŠEVIĆ
1. veljače 2020. - 21:14
Vladimir Dugandžić/HANZA MEDIAVladimir Dugandzic/Cropix

Da ima poduzetničku žicu, Boris Dežulović mogao je davno, još prije trideset godina, otvoriti obrt za pripomoć pastoralno potrebitima. Naime, premda ga dio pobožna svijeta doživljava kao utjelovljenje samog nečastivog, on je opremljen gotovo svim svetim sakramentima.

Velim “gotovo”, jer kao laik ne može računati na potvrdu svećenićkoga reda, a kao živo živcato čeljade još uvijek nije stigao na red za posljednju pomast. No, sve ostale obrede kojima se katoličko žito razlikuje od bezbožnička kukolja on je uredno i na vrijeme odradio: kršten je, pričešćen, krizman, u više navrata ispovijeđen te, na koncu, vjenčan. Utoliko je početkom devedesetih bio idealna mušterija za kuma svima koji su bili u vjerskom smislu zapušteni (jer im se nije htjelo, premda se, naravno, smjelo slobodno ispovijedati pokornost Svevišnjemu). Mnogim hadezeovcima koji su navrat-nanos i bez ikakve pripreme postali turbokatolici, dobro je mogao doći jedan takav “džoker zovi“ kad im je ustrebao kum na vjenčanju, krštenju djeteta, krizmi...

Izgleda, međutim, da je Gospodin potpuno previdio Dežulovića kad je velikodušno dijelio smisao za biznis, pa ovome nije bilo druge nego postati piscem koji se – što je apsolutno logično u slučaju jednog uredno formatiranog katolika - nadahnjuje posrnućima vlastite crkve. Umjesto da tri desetljeća pripomaže pastoralno potrebitima, on je to vrijeme proveo demontirajući ciničnu konstrukciju obmana i laži okađenih tamjanom.

Pobožna nona

Dio te zamašne građe nedavno je okupljen u knjizi koja bi svojim naslovom, ali i uvodnim tekstovima, mogla navesti na krivi trag. “Summa atheologiae” ipak nije, barem ne presudno, libar kojim se autor trsi dokazati kako Boga nema pa je stoga besmislena i (svaka) crkva. Knjigu, doduše, otvara predgovor Claudija Battistellija, profesora na Gregoriani, koji Dežulovića predstavlja kao dragog neprijatelja i podsjeća na dugu povijest njegova nijekanja Svevišnjeg. Odmah zatim slijedi pretisak autorova kanonskog spisa pod naslovom “Ima li Boga” s iscrpno elaboriranim odgovorom čiji vam smisao, držim, nije potrebno potanje obrazlagati.

Knjigu, pak, zatvara sentimentalno intoniran tekst pod naslovom “Bog, ja i moja baba Kata”, u kojemu Dežulović krivnju za svoju sakramentalnu opremljenost stavlja na teret pobožnoj noni, ne propuštajući, naravno, priliku da se još jednom naruga ideji Stvoritelja i vjeri kao takvoj. Sve između – a to između broji više od 500 stranica – ne bavi se (be)smislom eshatologije, soteriologije i drugih logija kršćanske inspiracije, nego najstarijom pravnom osobom na svijetu, Katoličkom crkvom, još preciznije njezinom hrvatskom podružnicom, čija bi prava na produljenje nacionalne franšize Dežulović rado podvrgnuo temeljitoj reviziji zbog njezina izigravanja evanđeoskih poruka.

Nije, dakle, stvar u tome da autor radosnu vijest želi razotkriti kao fake news - premda mu ni to nije mrsko - nego o tome da se jedna prije svega svjetovna sila, izdašno podmazana javnim novcem i zaštićena tisućljetnim autoritetom svetosti, razotkrije kao pogon primitivnog etnoklerikalizma koji tuče kontru vatikanskoj središnjici i samoj ideji univerzalne crkve.

Pokorne ovčice

Posao demontaže crkvenih spinova Dežulović obavlja demonstrirajući pritom nadmoćno poznavanje crkvene tradicije. Prije svega, on je nadahnuti dribler argumentima, što će reći vrhunski skolastičar. K tome je i predan, nepopustljiv i temeljit mučitelj protivničke strane, kao da se školovao u krilu španjolske inkvizicije, a ne Šuvarova reformirana školstva. Kad takav netko zagrize žrtvu, ne pušta je, na čemu mu vječna slava i hvala. Jer, valjda će barem ponekom čitatelju ova knjiga otvoriti oči i pomoći mu da shvati kako odgovornost za katoličku rekonkvistu ne leži samo na kaptolskim pastirima, nego i na pokornim ovčicama koje dopuštaju da im vjeru evo već tri desetljeća otima kasta većinski zadrtih propovjednika nejednakosti i netrpeljivosti.

Ili ipak neće. Pisac pogovora franjevac Drago Bojić veli na jednome mjestu kako je Dežulović totus catholicus čiju knjigu treba svesrdno preporučiti vjernicima “da ih razbudi i po mogućnosti potakne na mišljenje”. Prvo izdanje libra u hipu je rasprodano, a izgleda da se ni drugo neće predugo zadržati na policama knjižara, no sasvim je drugo pitanje iz koje se društvene kategorije regrutiraju kupci: je li u pitanju onaj promil-dva deklariranih agnostika, odnosno ateista ili sjevernokorejska većina od cirka 99 posto tvrdokornih vjernika.•

#BORIS DEžULOVIć “SUMMA ATHEOLOGIAE”

Izdvojeno