StoryEditor
Kazalištesplitski kraljević

U ‘Hamletu’ Kazališta ‘Playdrama’ i Gradskog kazališta lutaka može se prepoznati svatko tko je osjetio neku nepravdu

22. siječnja 2020. - 08:05
U splitskom 'Hamletu' pjeva se i plešeDuje Klarić/Hanza media

Zamišljeni danski kraljević Hamlet, onako kako ga je opisao William Shakespeare i onako kako će jedan od najpoznatijih svjetskih dramskih djela prikazati mlade splitske glumice i glumci, postat će hit među njihovim vršnjacima koje se često (i često neopravdano) sumnjiči da preziru klasike i žive u virtualnim maglama.

Baš tako se može zaključiti nakon što smo čuli da je “Hamlet”, kojeg kreira dvadeset članica i članova Kazališta “PlayDrama” u koprodukciji s Gradskim kazalištem lutaka i u režiji Elvisa Bošnjaka, već gotovo rasprodan u jedanaest (da, jedanaest) predstojećih izvedbi!

Bogme su se i namučili, posjetili smo ih na jednoj od završnih proba uoči pretpremijere 31. siječnja, a složenu dramu pripremaju već godinu i po. To je pravo upoznavanje s djelom, nakon toliko hamletovanja valjda moraju rasturiti!

Zatekli smo ih, dakle, u Beton kinu Doma mladeži gdje zadnjih šest mjeseci rade na inscenaciji epske priče o nepravdi i osveti, nastaloj prema danskoj sagi iz devetog stoljeća, zapisanoj u dvanaestom stoljeću, u kojoj bešćutni Feng ubija rođenog brata Horwendila i ženi se njegovom suprugom Geruthom. Horwendilov i Geruthin sin Amleth želi osvetiti očevo ubojstvo, pa izigrava blesavost kako bi se pričinio bezazlenim. No uz majčinu potporu ubija Fenga te je proglašen kraljem Danske. Adio, brz i sretan kraj nakon velike tragedije!

Ali Shakespeareova verzija nastala između 1600. i 1602. godine proširuje ovu priču u svim smjerovima ljudskih karaktera čineći je jednim od besmrtnih djela kazališne umjetnosti, a ono Hamletovo “biti ili ne biti” postalo je dijelom opće kulture. Playdramaši, većinom srednjoškolci, opet, prilagodit će je sebi i svojim vršnjacima, ali Bošnjak ističe kako su usprkos kraćenjima ostali vjerni tekstu engleskog književnika i najslavnijeg svjetskog dramatičara.

- “Hamleta” smo počeli raditi točno prvog dana listopada 2018. godine, a nakon predstave “Moje ime je Anne Frank” i Puškinova “Evgenija Onjegina” obećao sam im još jedan veliki komad. Odlučio sam se za najveći, Shakespeareova “Hamleta”, jer će mnogima od njih ovo biti oproštaj od “PlayDrame” u kojoj su se učili glumi sedam do deset godina. Nekima od njih to je više od pola života i sigurno će im napuštanje ansambla emotivno teško pasti, pa sam želio da se rastanemo u velikom stilu, da iz “PlayDrame” ponesu nešto što će dugo pamtiti...

Prvih devet mjeseci trudili smo se shvatiti o čemu je uopće riječ u “Hamletu”, radili smo na tekstu, želio sam da stvore svoju sliku likova, da situacije shvate na aktivan način. Zato smo prvo radili jako puno improvizacija prema tekstu, prenoseći radnju u naše vrijeme, kako bi se oni povezali sa situacijama, onda bismo se opet vraćali izvorniku. A zadnjih šest mjeseci smo uobličavali predstavu, nastojeći da “Hamlet” shvati nas – priča nam Elvis Bošnjak, kojem je glavni cilj bio postići da mladi glumci ne igraju ništa što ne shvaćaju. Da ta predstava bude zaista njihova.

- Premda sam “Hamleta” pročitao možda i trideset puta, igrao u njemu, gledao različite kazališne i filmske izvedbe, reakcija mladih glumaca potaknula me na novo promišljanje djela. Nisam htio da mi sad glumimo velike glumce ili da se pretvaramo da oni nisu djeca. Izazov je bio napraviti “Hamleta” s njima, s onim što oni iz njega razumiju. A vjerujte mi, oni razumiju jako puno. Cijeli niz suradnika radio je na ovoj predstavi; Kristina Lovrić, Željana Cvitanović, Ozren Bakotić, Ana Marin, Ana Marija Veselčić, uskakali su i Anastasija Jankovska, Petra Kovačić i Justina Vojaković–Fingler i koliko su oni naučili od nas, toliko smo i mi naučili od njih.

Često pokušavamo djecu oblikovati prema sebi, zanemarujući činjenicu da oni pripadaju potpuno drugom vremenu. Oni su djeca ranog, digitalnog doba i sve rade drukčije. Ja volim glazbu, i oni vole glazbu, ali je slušaju na potpuno drukčiji način. U ovih deset godina naučio sam puno o njima, prošao s njima nezaboravne trenutke i zavolio sam ih na jedan poseban način. Oni su djeca, ali su i sjajan i inspirativan ansambl, njihov odnos prema radu je izniman – govori Bošnjak, čije će uprizorenje “Hamleta” igrati dvije postave mladih glumaca s trajanjem predstave prilagođenim dječjem uzrastu, sedamdeset pet minuta.

Bio je red da malo propitamo ove male veterane glume. U Bošnjakavu “Hamletu” dva su Hamleta - za svaku postavu po jedan, pa smo počeli s najstarijim.

Dan prije premijere devetnaesti rođendan će proslaviti Petar Čakić s Kocunara, inače učenik Klasične gimnazije u Splitu. I nogometni sudac u drugoj i trećoj Županijskoj ligi. Glumački staž u PlayDrami započeo je prije devet godina na poticaj prijatelja Bartula.

- U početku je baš bilo zabavno, a poslije ozbiljnije, kad si dite, drugačije razmišljaš. Na kraju shvatiš da je to poziv kojim se želiš bavit – kaže Petar, koji je baš ovih dana imao i prvu kinopremijeru u filmu “Glas” Ognjena Sviličića. Igrao je i u HNK, u mjuziklu “Our House”, suradnji učenika Prve gimnazije i prijateljske škole Astor College iz Dovera.

Onda “Hamlet”... bilo ti je lako, sigurno si ga pročitao kao školsku lektiru?

- Paaa, ovaj baš i nisam...

Ali si sigurno napisao i odgovarao?

- A to jesam! Nije mi baš “Hamlet” bio za drugi srednje, muka je, za razliku od recimo “Zločina i kazne”, nama puno shvatljivije. Onda ona “Ilijada i Odiseja”... nije to baš za dicu... Ipak, ako želim biti glumac, a želim, morat ću se naviknuti čitati i ono što mi nije napeto.

Nakon godinu i po rada na “Hamletu”, siguran sam da bi ga mogao i predavati?

- Moga bi, znan ga napamet – smije se Petar, koji navodi kako se uz prilagođavanje drame mladima može bez problema uživjeti u situaciju drevnog danskog kraljevića.

- Moći će i naši vršnjaci uživati u “Hamletu”, uvjeren sam da će se prepoznati u puno životnih situacija. Svatko osjeti neku nepravdu u životu i osjeća da ne pripada svijetu oko sebe – zaključuje Hamlet Petar.

Hamlet je i Roko Marini (17) s Manuša, učenik trećeg razreda Obrtno-tehničke škole koji je u “PlayDrami” već deset godina, prva je generacija.

- Kad san bija mali, uzeja bi karotu i piva i govorija u nju ka u mikrofon, onda san izvodija neke predstavice isprid familije. S jedne strane bija san sramežljiv ka dite, introvertiran, ali kad bi sta na tu svoju scenu, nikakve treme ne bi bilo. Pa me baba lipo i pametno usmjerila u “PlayDramu”.

Jesi li pročitao lektirnog “Hamleta”?

- Jesam, u drugome srednje, ali već tada san zna da imam glavnu ulogu u ovoj predstavi i bilo mi je važno vidit o čemu se radi.

Kako komentiraš ovu vašu verziju s dva Hamleta? Jeste li ljubomorni jedan na drugoga?

- Ma ne, baš bi to moglo bit prezanimljivo. Jer smo Petar i ja dvi različite osobe i tako ćemo bit dva drugačija Hamleta. Petar je nekako čvršći, a ja sam malo više plah po naravi. A onda, i to mi se sviđa, ovde u “PlayDrami” svi smo dobri, ali većinom se ne družimo privatno tako da smo se uz glumu naučili i profesionalnom pristupu radu, što nam baš daje ta distanciranost izvan proba i predstava.

Želiš biti glumac? Film ili teatar?

- Bilo bi mi masu drago upisat glumu, ali moran priznat da me više privlači film, karijera, neka brza slava... U kazalištu to ide malo sporije nego na ekranu – iskren je Hamlet Roko.

Ako su dva Hamleta u ovoj predstavi, Ofelija je jedna i igra je Petra Koceić-Bilan, koja ima skoro petnaest godina i ponosna je na svoju staru velovarošku familiju, a sada živi na Skalicama i ide u prvi razred MIOC-a.

- Kao mala bila sam maštovita, izmišljala sam igre, bila voditeljica i publika, pa su mi roditelji prije sedam godina predložili da se pridružim “PlayDrami”, što je bila izvrsna ideja. Zanima me doslovno sve, dijelom sam prirodnjakinja, a dijelom društvenjakinja. Obožavam čitati, posebno klasike, a sada su mi na stolu “Male žene” Louise May Alcott i Tolstojeva “Ana Karenjina”. Onda volim i fotografiju, aktivna sam u Fotoklubu. Ne pjevam nešto posebno, ali bez glazbe ne mogu ni minutu. Pa pišem, poeziju i svašta drugo. Drago mi je i puno pričat - ispričala nam je Petra, a nas zanima želi li postati prava glumica.

- Da, s jedne strane. Ali još se mislim između glume i komparativne književnosti, farmacije, psihologije, geografije koja mi je draga jer je interdisciplinarna ili... dodajte još pet točkica. Iako pohađam matematičku gimnaziju i odlična sam učenica, matematika mi možda i neće biti prvi izbor...

Onda bubaš po cijeli dan; što za tako uglednu školu, što za “PlayDramu”?

- Ne bih rekla da bubam, stvar je u dobrom rasporedu i učenju kako čitati i kako učiti, ono, u logičkom razmišljanju. Ljudi i umjetnost oko koje se okupljamo stvarno mi pomažu izdržati. Gluma mi je više od zabave, bila sam na mjuziklima na West Endu u Londonu i na newyorškom Broadwayu, shvatila sam da me ipak više privlači “čista” gluma od mjuzikla.

Kako vidiš ulogu Ofelije?

- Premda je možemo zamišljati na različite načine, volim je vidjeti kao izuzetno talentiranu mladu osobu koja želi ostvariti svoje snove u društvu i povijesnim okolnostima koje to ne dozvoljavaju. To je i dovede do ludila. Nije submisivna kako je ljudi često percipiraju.

Elvis?

- Kao redatelj “na vani” zna biti dosta strog, ali zapravo je jako brižan i pažljiv, stvarno mu je stalo do nas, ima velika očekivanja i mi se trudimo ispuniti ih – kaže pametnica Petra.

Prvi Dajčbauer stigao je davno iz Austrije, najprije u Sloveniju, a onda u Kotor, gdje se rodio otac našeg Duje Dajčbauera (17), učenika drugog razreda Jezične gimnazije u Kaštelima, koji u predstavi igra kralja Klaudija, a svojih šest godina u “PlayDrami” tumači na vrlo jednostavan način:

- Bio sam sramežljiv, ali volio sam glumiti, izaći na scenu i pod svitlo. Tad bi posta drugo dite.

Čitao si “Hamleta” u školi?

- Da.

Dosadan?

- Mmmm, a da. Ustvari, sadržaj je zanimljiv, ali je pun čudnih riči, ne znam šta znače... Nakon što smo ga prošli na pripremama i probama s Elvisom, puno sam dublje ušao u pozadinu svega, tako da sam ga shvatio na sceni, ne baš i u knjizi. I spoznao sam da mi je blizak po karakteru, više sam emotivac Hamlet nego spletkaroš Klaudije. Ali mislim da u tome i jest bit glume, da uđeš i odradiš lik koji nisi – mudro zbori Duje koji je ljeti radio u rekviziti HNK.

- Može zvučat egoistično, ali to je nešto sasvim drugo od glume. Volim glumit i gotovo!

Puno toga je naučila i najmlađa članica ansambla, trinaestogodišnja Margarita Ivančević iz osmog razreda Osnovne škole na Mejama, koja igra Hamletova prijatelja Rosencrantza.

- Rođak Franko Jakovčević koji je već bio u “PlayDrami” pozvao me da dođem i jako mi se svidjelo. Postoje neke stvari koje su vrlo korisne u životu, a ovdje smo ih naučili. Poput perifernog vida, sad mogu uvijek skužit kad me netko potajno gleda – tumači Margi.

- Ne osjećam se kao najmlađa u ansamblu, kad imamo probe ili igramo, o tome se ne vodi računa, prema meni se ponašaju kao prema svom godištu. To mi je vrh – veli.

Hamletova majka Gertruda i Ofelijin otac Polonije maturanti su iste splitske škole, Gimnazije kraljice Jelene, a zovu se Zara Grubešić (17) s Marjana i Bartul Mušura (18) sa Sućidra. Uče se glumi, ona deset, a on devet godina. Zara je igrala i u “Larinu izboru” i to malu Laru, a Bartul se kao mali uživljavao u likove iz crtića. Oboje bi na Akademiju, Zara bi na glumu, a Bartul na režiju. K tome on svira i klavir u bendu koji prati “Hamleta”, a glazbeni brojevi su širokog raspona, od Chopina do The Queena čak iz igrice “The legend of Zelda”.

Kažu nam:

- Ljudi se pripadnu kad čuju “Hamlet”, odma misle da će ih umest. Kažemo im: “Dođi, gledaj, pa onda reci!” 

Tko je tko u predstavi


U predstavi 'Hamlet' kazališta PlayDrama igraju:

Marin Aschero, Nora Ban, Mirela Banić, Petar Čakić, Duje Dajčbauer, Zara Grubešić, Franka Gulan, Margarita Ivančević, Antea Jerković, Irma Jerončić, Petra Koceić-Bilan, Luka Kožul, Ana Maleš, Roko Marini, Bartul Mušura, Dora Sikirica, Damjan Šarić, Lucija Tomić, Marin Vuletić i Sara Žižić.

Izdvojeno

12. srpanj 2020 17:02