StoryEditor
Kazalištekultura i fiskultura

Nova scena splitskog teatra: rukometna dvorana na Gripama za ‘Splićanke‘ i ‘Menopauzu‘ puna kao šipak, ovacije Arijani Čulini

Piše Jasenka Leskur Staničić Foto Paun Paunović/Hanza media
30. siječnja 2020. - 08:05
Nije 'Pričigin' ni utakmica 'kauboja', nego publika 'Menopauze' u novoj rukometno-kazališnoj dvoraniPaun Paunović/hanza media

Teško je bilo shvatiti što se događa protekla dva vikenda u sportskoj dvorani na Gripama – oko osam sati navečer rijeka ljudi izlazi, a još jedna takva stoji stisnuta na ulaznim vratima, čekajući da uđe.

Iako bi i Hajduk bio zadovoljan s toliko publike na tribinama, o sportu se, dakle, ne radi, već o – kazališnoj predstavi! Ovog puta u pitanju je bila “Menopauza”, mjuzikl s četiri ženske uloge, ali slično je nedavno bilo i s cabaretom “Splićanke” s još pet žena na pozornici. Obje predstave su – malo je reći – rasprodane za čas, tako da bi se ovdje moglo govoriti o pravoj kazališnoj gladi.

Jer, da bismo bolje shvatili razmjere, devet glumica u tim predstavama pogledalo je oko pet, šest tisuća ljudi!

Dobre predstave, dobre glumice, dobra reklama i još bolja usmena predaja? Što god od toga bilo, interesantna je činjenica da je u Splitu kazalište krenulo u novom smjeru – u pravcu sportske dvorane.

Poznata je činjenica da se Split sporo i sporadično razvija kad je u pitanju kulturna infrastruktura, kao i to da je sve što kazališni umjetnici imaju smješteno na tri, četiri skromne adrese. Zgrada HNK Split, s jednom pozornicom i malim gledalištem Scene 55, ne zadovoljava niti njihove potrebe. Kazalište mladih sto i pedeset sjedala uspješno popunjava novom publikom u školskim klupama, a malešno Kazalište lutaka pripada najmlađima, tek povremeno i malobrojnoj jazz publici.

Svi zadovoljni

Gledalište u Lori može primiti nešto više od 400 ljudi, što se vrlo brzo rasproda sa svakom gostujućom predstavom, a za karte se, bez pretjerivanja, treba pobrinuti i nekoliko tjedana ranije... A sad je očito riječ o predstavama koje hoće vidjeti puno više publike.

Kazalištem na sportskom, konkretno rukometnom terenu čini se da su svi zadovoljni:

- Nama je bilo zanimljivo nastupiti na Gripama – komentira Ivo Perkušić, ravnatelj Gradskog kazališta mladih. - Cabaret “Splićanke” pune je tri godine uspješno igrao u našoj zgradi i predstava je napravila svoje, a onda smo u jednom trenutku potražnje nastupili u Lori. Tražila se karta više! Odlučili smo “zakucati” na Gripe i prodali predstavu dva puta. Tekst Ivana Lea Leme je privlačan, poruka je dobra i – mislim da smo uspjeli na Gripe dovest’ i publiku koja inače ne ide u kazalište, o tome se radi.

Lakše je, naravno, igrati dva puta na Gripama pred više publike, nego deset puta u našem kazalištu, za što i nismo imali mogućnosti radi drugih predstava. U svemu je najvažnije da su tehnički uvjeti za nastup zadovoljeni, da su rasvjeta i zvuk dobri, da se dobro čuje, da je monitoring dobar – pojašnjava Perkušić, očekujući da će njihova iduća predstava I.L. Leme pod nazivom “Splićani” izazvati sličan interes kod publike.

Oni koji su prepoznali ovaj višak interesa za predstavama, a manjak adekvatnog kazališnog prostora, su u Udruzi “Amadeus”, koja potpisuje produkciju na Gripama. I ne misle na ovome stati:

Ništa bez ‘bubice’

- Ljudi su željni ovakvih predstava i doći će na sve što je dobro, to je najvažnije. Kad pogledate ponudu u Zagrebu, primjerice prošle nedjelje, možete odabrati između 12 predstava, a u Splitu se ne događa ništa. U nedjelju smo u Loru doveli Lemin cabaret “Preko veze” i sve je bilo puno. Nisu to samo ljudi iz Splita, već iz čitave okolice, jer za “Menopauzu” smo 240 ulaznica prodali u Makarskoj, 80 u Omišu, 40 na Braču, 30 na Hvaru, u Solinu i Kaštelima ne treba ni spominjati. Imamo još ideja, poput kazališnog maratona na Gripama, a razmišljamo i o korištenju velike dvorane, koja bi uz pomoć zastora mogla primiti i više od dvije tisuće gledatelja – ambiciozno najavljuju u ovoj produkcijskoj udruzi.

Kako se u svemu tome snalaze glumice? - pitamo Arijanu Čulinu, splitsku glumicu koja je s ovacijama svojih sugrađana ispraćena s pozornice nakon što je odigrala (i otpjevala!) ulogu Poduzetnice u “Menopauzi” Nine Keflin:

- Dobro smo se osjećale jer se igra s mikrofonom, “bubicom”, bez ozvučenja ne bi bilo moguće. Postoji scena, omeđeni prostor za igru. Gluma je različita u svakom prostoru, drugačija je na filmu, u HNK, u nekom malom intimnom kazalištu, a u sportskoj dvorani moraš igrati uz jaku ekspresiju, da dopreš do onoga tko te gleda u zadnjem redu. Meni nije problem bilo prilagoditi se, jer igrala sam i u malim i u velikim prostorima. Kad već moraš, fala Bogu da možemo negdje radit’.

A i mi Splićani se znamo prilagodit’ – ako nemamo snijega, onda bob za Zimsku olimpijadu ganjamo oko Poljuda, takvi smo. Iako, malo se jesam osjećala ko na utakmici pred toliko ljudi, poslije svake moje rečenice bila je reakcija ko da sam dala gol – duhovita je, kao i obično, Splićanima omiljena glumica.•

Izdvojeno

12. srpanj 2020 10:32