Zimus, prigodom rekapitulacije minulog desetljeća u hrvatskoj kinematografiji, “Slobodna” je Dalibora Matanića (“Fine mrtve djevojke”, “100 minuta Slave”, “Volim te”, “Kino Lika”, “Majka asfalta”) proglasila redateljem koji je najviše obilježio dvijetisućite. Mataniću to laska, ali priznaje da mu je još veće veselje to što stalno komunicira s normalnim ljudima na ulici i s njima raspravlja o svojim filmovima.
– To je znak da ih je očito nešto dotaknulo i to mi je glavna hrana. Veseli me i to što svatko ima svoj neki najdraži film, pa jedva čekam kako će im sjesti “Ćaća”. A najviše iščekujem svoju majku koja će vidjeti svoju sliku i kuću u sasvim novom kontekstu (podmukli smijeh) – otvara razgovor Matanić.
... |