Igor Mirković voli kratkometražne filmove, a nakon “Noćnih brodova” imao je potrebu snimiti jedan kratkiš. I, evo, upravo ga snima na lokaciji u Splitu – petnaestominutnu “Balavicu”. Mirkoviću je, naime, za oko zapela kratka pripovijetka Olje Savičević-Ivančević objavljena u zbirci “Nasmijati psa” i zalijepila se za njegovu dušu.
- To je jedna priča koja u sebi posjeduje sjećanja na djetinjstvo na način koji je mene jako zanimao. Govori o djevojčici na ljetovanju kod bake u neboderu, na čijem krovu dane provodi s jednim momkom, malo starijim od nje, kojeg doživljava kao ovdašnju verziju Toma Sawyera. “Balavica” govori o njezinu odnosu s momkom, bakom, o nekim prvim osjećajima ljubavi, ljubomore, o rađanju jakih – kazuje nam Mirković.
- To je jedna priča koja u sebi posjeduje sjećanja na djetinjstvo na način koji je mene jako zanimao. Govori o djevojčici na ljetovanju kod bake u neboderu, na čijem krovu dane provodi s jednim momkom, malo starijim od nje, kojeg doživljava kao ovdašnju verziju Toma Sawyera. “Balavica” govori o njezinu odnosu s momkom, bakom, o nekim prvim osjećajima ljubavi, ljubomore, o rađanju jakih – kazuje nam Mirković.
