Do 1. rujna u prostorijama Hrvatsko-francuske udruge u Marmontovoj može se razgledati vrlo zanimljiva izložba ‘Orijentalna glazbala II‘ akademskog kipara Stipana Kujundžića.
Izložba obuhvaća 15 glazbala koje je oblikovao autor, nakon višegodišnjih istraživanja daleke i blisko istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, kao i takvih glazbala u regiji.
Prilika je to da se vidi čitav niz glazbala koja su slabo poznata u hrvatskom ali i evropskom prostoru: dombra (Mongolija), saz (Turska), tar (Iran, Armenija, Gruzija, Azerbajdžan), rabab alto i rabab jumbo (Azerbajdžan), kobyz violina i kobyz viola (Kazahstan), masenqo (Etiopija), kabak kemane (Turska), morin khuur (Mongolija), qeychak i qeychak bass (Iran), sarod (Indija) i morin khuur (Mongolija).
Stipan Kujundžić je oblikovao orijentalna glazbala prema izvornim uzorcima, ali u vlastitoj umjetničkoj interpretaciji njihove forme. Usmjerio se na proučavanje i svladavanje gradbene tehnike odabranih instrumenata te, prije svega, na kiparsko promišljanje njihovog oblikovanja.
Na svakom glazbalu koristi veći broj raznolikih vrsta drveta.
Primjerice, mongolska dombra, trzalačko glazbalo s dvije žice od umjetnog najlona, izrađena je od oraha, španjolske jele, javora i imitacije ebanovine, masline, trešnje, te breskve i šimšira!
Ili turski saz, trzalačko glazbalo sa sedam metalnih žica, koji je izrađen od jablana, jasena, oraha, breskve, bijelog bora, šimšira i hrasta.
U razne instrumente su ugrađeni još i drvo murve, drena, topole, tikve i jabuke, a osim drvenih gradbenih elemenata, dijelovi glazbala su izrađeni od jareće kože, kravlje kosti, ovnovog roga i konjske dlake.
Tim postupkom autor dobiva njihova različita strukturalna i koloristička svojstva te ostvaruje jednu novu, vrlo zanimljivu geometriju unutar cjeline. To je provedeno na iznimno suptilan način, što u konačnici rezultira pojavom vrlo elegantnih objekata skulpturalnih karakteristika. Osim što je riječ o nadahnutim kiparskim zahvatima, u potpunosti je sačuvana temeljna funkcija glazbala, a to je da se na njima može svirati.
Prilikom otvaranja izložbe u splitskoj Alliance Francaise održan je prigodni koncert Ansambla Bacchus Khan, world music ansambla koji kombinira tradicionalne istočne zvukove s vlastitim muzičkim idejama, improvizacijom i ponekad tradicionalnom glazbom. Stipan Kujundžić svirao je tar i rabab jumbo, Kruno Carić rabab alto, violinu Sunčica Dropulić, perkusije i frule Marko Šturman i buzuki Matia Palijan.
Stipan Kujundžić je umjetnik suvremenog senzibiliteta, nedvojbeno pripadnik informatičke ere koji je istodobno fasciniran prirodnim, humanim i duhovnim dimenzijama Imotske krajine, odnosno prostora kojemu u potpunosti pripada, prostora koji neprestano istražuje, u kojemu živi i stvara. Upravo u tom zavičajnom okružju Stipan Kujundžić nalazi neiscrpno vrelo svojih umjetničkih inspiracija.
Šest njegovih radova izloženo je u javnom prostoru, u Vrsaru, Bolu na Braču, Krivodolu, Vinjanima Gornjim i Podbablju, a u Splitu je na Brodarici radio bistu Orsona Wellesa u suradnji s Ojom Kodar 2007. godine.
Ostvario je dvadesetak samostalnih izložbi.