Prilično rijetko slovenski filmovi dolaze u hrvatska kina, zato valja preporučiti "Zbudi me", tim više što je posrijedi vrlo solidna drama fine režije i hvalevrijedne tematike (ksenofobija u Sloveniji i regiji). "Zbudi me" je imao svjetsku premijeru na Tallinn Black Nights Festivalu, a nastao je u slovensko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji.
Film režijski potpisuje hrvatsko-slovenski redatelj Marko Šantić koji je 2018. godine skrenuo pozornost na sebe korežijom "Lade Kamenski" u paru sa Sarom Hribar i ovdje je kreditiran kao koscenarist s njom i Goranom Vojnovićem. Šantića interesiraju priče tzv. urbanog realizma, ali je i filmofilski nastrojen.
Utjecaji "Čovjeka bez prošlosti" Akija Kaurismakija i "Generacije X" Tonyja Kayea vidiljivi su u "Zbudi me". Glavnog lika Roka (jedan od vodećih slovenskih glumaca Jure Henigman; "Izlet", "Dvojina") upoznajemo u bolnici sa zavojem na glavi.
Protagonist time podsjeća na glavnog lika u "The Man Without a Past" koji se nije sjećao svoje prošlosti i identiteta, baš poput Roka. Kako je Rok završio u bolnici, je li posrijedi nekakva nesreća ili ga je netko "opalio po tintari", Šantić ne precizira. No, Rok pati od gubitka pamćenja: on ne zna ni tko je ni što je.
Ne sjeća se svoje prošlosti ni cure Rine (Živa Selan) i njihovog zajedničkog života u gradiću Bledu, no želi doći kući jer to je "jedini dom koji pamti". "Samo da dođem kući, valjda imam nekoga, brata, prijatelje...", govori on i vraća se u industrijski gradić Jesenice.
Ondje ga baš i ne dočekuje neka dobrodošlica. Majci (Nataša Barbara Grančer) nije pretjerano drago što vidi starijeg sina koji je uzor mlađem bratu Juri (Timon Šturbej) i njezina reakcija sugerira mračnu prošlost, kao i susret s nekadašnjim školskim prijateljima u Bosanskom kulturnom centru (Blaž Setnikar, Tamara Avguštin, Benjamin Krnetić), ali veseli mu se zato stara ekipa na čelu s Damjanom (Jurij Drevenšek).
Damjan će amnezičnog Roka podsjetiti da je s ekipom, nacionalistima i rasistima, napadao Bosance kao nekakva (blaža) slovenska verzija rasističkog lika Edwarda Nortona iz "American History X". Sličnost s "Generacijom X" potencira Rokov odnos s bratom (u američkom filmu igrao ga je Edward Furlong) koji je počeo ispoljavati rasističko ponašanje i ideologiju, odnosno mogao bi krenuti njegovim krivim putem.
No, "Zbudi me" nije puka kopija kultnog ostvarenja s kraja devedesetih, prije slovenska verzija koja priču o mržnji i pokušaju iskupljenja/reformiranja problematičnog mladog čovjeka oslikava lokalnim koloritom i prepoznatljiva je u široj regiji gdje dominira nacionalizam, a Šantić je režira u dosluhu s europskom festivalskom kinematografijom tako da bi se njegov film mogao zamijeniti i s nekim "made in EU".
Uvođenje motiva gubitka pamćenja uslojava priču i odmiče "Zbudi me" od "American History X" s obzirom da Rok gleda sebe tuđim očima, onako kako ga vide drugi, umjesto svojim, uslijed čega doživljava karakternu promjenu, "buđenje". Motiv daje ekstra težinu filmu u pogledu karakterizacije glavnog lika: Rok se najprije hrva sa strahom suočen s neminovnim otkrivanjem svoje prošlosti, a zatim i kajanjem zbog iste. Sukladno tome, kraj je dvosmisleno upečatljiv i prikladno otvorenog tipa.