Najgore od svega jest najava na odjavnoj špici. Winnie The Pooh će se vratiti za nastavak. Koncem veljače 2023. tako je zaključena recenzija filma "Winnie The Pooh: Krv i med" u "Slobodnoj". Nešto manje od godinu i pol dana kasnije, evo nam nastavka "Winnie The Pooh: Blood and Honey 2". Redatelj i scenarist Rhys Frake-Waterfield nije se dao omesti lošim kritikama i prijemom publike prvog filma.
Nije ga omelo ni to što se Winnie The Pooh ugušio u antioskarovskim Zlatnim malinama, osvojivši neslavne nagrade u svakoj kategoriji unutar koje je bio nominiran, uključujući i onu za najgori film, režiju i scenarij. Frake-Waterfield je naumio izgraditi tzv. "Poohniverse", po uzoru na Marvelov svemir ili, još bolje, hororski "Conjuring Universe" (matična "Prizivanja" i odvojci poput "Annabelle" i "Časne").
Dakle, plan je stvoriti cijeli franšizni svemir osovljen oko Winnieja The Pooha i omiljenih likova iz Stojutarske šume viđenih u Disneyjevim animiranim filmovima, pretvorenih u antagoniste horora nakon što su im istekla prava i postala javna domena.
Pretvaranje bajki u horore, tj. likova iz priča za laku noć u negativce iz priče za tešku noć u posljednje vrijeme je "in". U hororskog zlikovaca pretvoren je i Grinch ("The Mean One"), Pepeljuga se transformirala u krvavu osvetnicu ("Cinderella‘s Revenge"), a u planu su i samostalni filmovi strave o Pinokiju, Petru Panu, Bambiju, Ludom Šeširdžiji i Zvončici koji bi se kao likovi trebali okupiti s Winniejem The Poohom za "all star" horor.
Malo tko je tražio nešto tako, počevši od nastavka "Winnie The Pooh" s obzirom na niske dosege izvornika koji je simpatičnog medu i najboljeg prijatelja dječaka Christophera Robina pretvorio u ubijajućeg medvjedića, tj. tipičnog manijaka iz "slasherskog" horora s medvjeđom maskom.
Ipak, dobra vijest jest da je "Winnie The Pooh: Krv i med 2" koračić naprijed u odnosu na prethodnika, nešto bolji ili manje loš film, svakako korigirana i pinkicu poboljšana verzija onoga što Frake-Waterfield želi postići. Maska Winnieja The Pooha i ostalih likova (nakon Praščića tu su i Tigar i lešinarska Sova) ovaj put ne izgleda kao plastična kupljena u "sve po 8".
Produkcija je mrvu bolja zahvaljujući većem budžetu, scenarij malko razrađeniji zato što je Frake-Waterfield za koscenarista angažirao iskusnijeg Matta Leslieja ("Summer Of 84"), a i režija nije toliko drvena, budući da je redatelj ovaj put zbivanja odlučio načiniti razigranijim u slashersko-hororskom smislu, samoironičnijim (zamka za medvjeda kao oružje) čak i metafilmskim.
Primjerice, događaji iz prethodnika, sve ono što se dogodilo Christopheru Robinu (glumi ga, podjednako neuvjerljivo, Scott Chambers umjesto Nikolaija Leona), o(t)pisani su kao zbivanja iz (lošeg) filma, otprilike kao što je u "Vrisku 2" postojao horor inspiriran zbivanjima iz "Vriska 1". Kadrovi iz tog filma koji opstoji unutar "Winnie The Pooh: Krv i med 2" ustvari su kadrovi izvornog "Blood and Honey", čime Frake-Waterfield namiguje samome sebi i resetira serijal.
S hororskim "meta" referencijama Frake-Waterfield tu ne staje pa imamo jednog klinca odjevenog u pulover nalik onome Freddyja Kruegera i s hokejaškom maskom na glavi (Jason Voorhees), a Winnie The Pooh u završnici uzima "motorku" kao Leatherface spreman za stojutarski masakr motornom pilom, što se može shvatiti i ironično računajući da ovi filmovi masakriraju mnoga djetinjstva pretvarajući likove dječje literature/kinematografije u monstrume iz horora.
Iako su dometi filma negdje u razini lošijih nastavaka "Strave u Ulici brijestova", Petka 13." i "Teksaškog masakra motornom pilom", Frake-Waterfield je pod svaku cijenu naumio snimiti jedan od najkrvavijih horora s ponajvećim "body countom" koji je teško izbrojiti. "Terrifier 2" je dobio konkurenciju.