Brz, brži, “Ubrzanje 2: Visoki napon” (“Crank: High Voltage”, 2009.). Da citiramo Kuzmu i Shaka Zulua, nastavak “Ubrzanja” na ljutome je speedu, još ljućem u odnosu na original. Autor ovih redaka sjeća se da je s prijateljem ponovio nabrijani “Crank” na videu prije ponovnog odlaska u kino na visokonaponski “Crank 2” i da je prvi film na novo gledanje djelovao spor, iako je bio dotad najnabrijaniji primjerak “over the top” ekstremne akcije (“Panična potjera”, “Samo pucaj”) i uopće kinematografije, uključujući i blockbustere Michaela Baya poput “Armagedona”.
Prethodno napisano puno govori o “Ubrzanju 2”, a izjava iz filma “Meni je sve ovo prebrzo” dodatno podcrtava koliko je film “over-over the top” i odvrnut na tisuću. Sad je već prošlo dosta godina od kinopremijere, ali “Crank 2” je još uvijek ubrzan akcić i prijemčiv hiperaktivnim vizualnim standardima društveno-mrežne ADHD današnjice koje moguće da je i proročki navijestio.
Kamera je iznimno nemirna, montaža bjesmučna u ritmu rafalne paljbe iz uzija, kadrovi jedva da traju više od sekunde, u njih su insertirane slike koje imaju ili nemaju veze s filmom (od prizora kipova do toga da akcija u jednom povišenom trenutku postaje svojevrsni “Godzilla protiv King Konga” spektakl), pikselima se prikriva cenzurirani grafički (seksualni) sadržaj...
“Ubrzanje 2” vizualnom estetikom reflektira i televizijske showove, od Jerryja Springera do realityja, a šokantnošću zrcali aktualnu medijsku sliku. Svaka druga slikovita scena snimljena je tako da može tvoriti suludo bizaran i samim time klikabilan naslov za portale.
Pao iz helikoptera s dva kilometra visine i ostao živ. Pričvrstio premosne kablove (“kleme”) na jezik i bradavicu da ga strese struja. Zalutali metak pogodio striptizetu, silikon joj iscurio iz grudi. Nepoznati muškarac trljao se o bakicu na javnom mjestu. Poseksali se na konjskom trkalištu i oduševili prisutne...
Suptilnost je u filmu, kao i u stvarnosti, bačena kroz zatvoreni prozor, izudarana šakama, izrešetana i spržena strujom. Ovo je, dakle, jedna krajnje besramna akcija (s “blesavo-je-prihvatljivo” elementima crne komedije, satire i parodije) za besramna vremena.
Redateljskom dvojcu Neveldine-Taylor ništa nije bilo sveto ni u prvom “Cranku”, kamoli ekstremno neapologetskom nastavku koji započinje gdje je prethodnik stao, ilustrirajući zbivanja iz njegove završnice u formi stare arkadne videoigre u stilu Atarija, a završava tako da junak pokazuje srednji prst gledajući u kameru.
Neuništivi plaćeni ubojica Chev Chelios (Jason Statham), “najopakiji jebač koji je ikada hladnokrvno kokao”, pao je s neba u središte Los Angelesa, nasred raskrižja. “Bio je mrtav... ali ozdravio je”, glasi krilatica filma u kojem Chev postaje akcijsko-komična mješavina RoboCopa, “energizer” zeke i kojota iz “Looney Tunesa” te Stathamova imenjaka Jasona Voorheesa u hororskom paru s Darkmanom.
“Gadovi iz trijade” dali su Cheliosu mehaničko, umjetno srce nakon što je njegovo izvađeno kako bi ga dobio umirući azijski mafijaš. Podsjetimo, Chev je u prvom filmu bio otrovan i morao održavati visoku razinu adrenalina da ga otrov ne ubije, a sada, znači, mora biti pod naponom i konstantno puniti novo, umjetno srce elektrošokovima i tome slično dok traga za starim kao Kojot za Pticom trkačicom u scenama koje su čisti koncentrat ludila.
Osim spajanja “na kleme”, Chelios koristi šokere, pištolje za omamljivanje, pseće električne ogrlice, a poseže i za trenjem/trljanjem prema preporuci vjernog doktora (Dwight Yoakam) jer “koža s kožom stvara elektricitet”. Sve to samo jača Cheva koji će “napunjen” elektricitetom odbaciti policajce kao Veliki Blek crvene mundire.
On je kao Bennett iz akcijskog klasika “Komandos” kad se, nakon što ga strese struja, vrati jači i luđi nego što je bio prije strujnog udara. Kao i u prvom “Ubrzanju”, “Brzini” na kvadrat, nastavak čini sve za akcijski žanr u smislu da Chev održava sebe na životu kako zna i umije da slučajno ne stane jer stajanjem ne samo da gubi momentum, nego umire, kako on, tako i sam film.
No, “Crank 2” to podebljava budući da je sada srce Stathamova lika zamijenjeno umjetnim. U periodu izlaska “Ubrzanja 1&2”, akcijsku kinematografiju mahom su preuzeli umjetni, politički korektni (super)junaci i akcija je nerijetko postala mehanička. Cheliosova potjera za pravim srcem ima simbolički značaj za akcijski žanr novog milenija.