Pluralizirani naslov “Twisters” sugerira da će u nastavku uraganskog megahita devedesetih “Twister” biti puno više tornada, recimo kao ubojitih izvanzemaljaca u filmu “Aliens” u odnosu na “Aliena”. Međutim, za pojmove nastavaka “Twisters” je razmjerno suzdržan u vrtložno-vjetrovitom spektaklu.
Čini se kao da tvorci nastavka, u hrvatskim kinima naslovljenog “Twister 2”, nisu pošto-poto htjeli nadmašiti original redatelja Jana De Bonta i producenta Stevena Spielberga, što nije ni lako i na tome se, primjerice, opekla “Oluja stoljeća”. Prioritet je naizgled replicirati njegovu olujnu blockbustersku magiju za moderno doba i kina s doživljajnom 4D tehnologijom koja u vrijeme originala nisu postojala u Hrvatskoj.
Tada ni ljetne pijavice nisu bile česta pojava kod nas, a u međuvremenu smo počeli svjedočiti i tom meterološkom fenomenu.
Prethodne dvije rečenice odgovaraju na pitanje o (ne)potrebnosti filma kao što je “Twisters”. Na koncu, Cathy Carter (Maura Tierney), majka nove junakinje, gradske djevojke Kate (Daisy Edgar-Jones; ”Normalni ljudi”, ”Djevojka iz močvare”), govori kako danas imamo više destruktivnijih tornada i ekstremnijih vremenskih neprilika.
Redatelj Lee Isaac Chung mudro izbjegava da ključne riječi “klimatske promjene” budu izgovorene, ali jasno je da “Twister 2” na to cilja i daje upozoravajuću sliku u prizorima devastacije gradića Srednjeg zapada koje Kate pokušava spasiti novim sustavom za praćenje, a posjeduju univerzalan pristup u oslikavanju stradavanja tzv. malih ljudi od posljedice velikog superćelijskog nevremena, poistovjetljiv od Amerike do Hrvatske.
Osim urgentnije poruke, “Twisters” donosi manje-više sve isto kao superioran prethodnik koji je u ljeto 1996. otpuhao konkurenciju (”Nemoguća misija”, ”Hrid”, ”Brisač”...), postao najveći kinohit iza “Dana nezavisnosti” i vratio filmove katastrofe na velika vrata u kina. Nešto slično bi mogao napraviti i solidni “Twisters”.
Na strani filma je dobar tajming, staromodno-moderan pristup (“ponekad su stari načini bolji od novih”) i sve popularniji Glen Powell (”Top Gun 2”, ”Samo ne ti”, ”Hit Man”) u ulozi Tylera Owensa, kaubojskog “storm chasera” i YouTube influencera kojemu su lov na oluju i rodeo s bikovima ista stvar. Struktura filma je slična toliko da “Twister 2” može proći i kao slobodan remake više nego nastavak, posebice što najveća poveznica među filmovima dolazi u vidu instrumenta za proučavanje tornada “Dorothy”.
Mlade zvijezde nasljeđuju pokojnog veterana Billa Paxtona i Helen Hunt kao varijacija njihovih “storm chasers” likova, ali njihova mladost priječi da “Twisters” metaforički bude ljubavni film o bračnim olujama, a romansa među njima odveć je pitoma kao u romantičnoj komediji (kraj je rom-comovski) da adrenalinski lov na tornada bude metafora za seksualno uzbuđenje.
Sporedni likovi (Anthony Ramos, Katy O’Brian, Sasha Lane, budući “Superman” David Corenswet) nisu ni blizu živopisni kao sporednjaci u originalu (Jamie Gertz, Philip Seymour Hoffman, Alan Ruck, Cary Elwes). No, tračak ljudskog “toucha” u filmu, koji je krasio podcijenjenu “Superćeliju”, pronalazi redatelj Chung, podsjećajući da je režirao “Minari”, divnu imigrantsku priču s dozom “americane”, čime je obilovao i izvorni “Twister”.
Neki od najimpresivnijih kadrova filma tiču se totala prostranstava s vidicima poput propelera vjetrenjače kako se vrti pred nadolazeću oluju. Sjetimo li se da je tornado pronašao mjesto i u “Minariju”, Chung je pogođen, premda neobičan odabir za režiju blockbustera. Naravno, u Chungovu prethodnom filmu – i originalnom “Twisteru” – oluja je bila u drugom planu, katalizator ljudske drame/odnosa supružnika, a ovdje su tornada forte.
Chung poput De Bonta gleda u njih podjednako opčinjen ljepotom i trepetom (“suočite se sa svojim strahovima i zajašite ih”), preuzimajući “sense of wonder” pogled producenta Spielberga, presudan kod ovakvih filmova. Povremeno kadrovi posjeduju slikarsku ljepotu kao kod De Bonta, tipa kad vatromet eksplodira unutar tornada, ali nešto poput prizora nesretne krave usisane u kovitlac ovaj put nećemo vidjeti.
Ipak, Chung potencira metafilmski trenutak prvog “Twistera” kad se tornado obruši na “drive-in” kino, gdje se prikazuje “Isijavanje”, doslovce razbijajući tzv. četvrti zid u nastavku. Ovdje se ljudi od tornada doslovno i simbolički sakrivaju u kino koje vrti crno-bijelog “Frankensteina”. Tornado usisava krov kina i platno, a likovi se ispred ostataka porušene dvorane bore protiv oluje dok njihov film gledamo na našem ekranu. Film katastrofe živi vječno.