Intervjuiranjem Rubena Östlunda (“Turist”/”Force Majeure”) prije pet godina u Berlinu, na dodjeli nagrada Europske filmske akademije, ekskluzivno smo doznali kako švedski redatelj specijaliziran za društvene satire radi na scenariju filma “Triangle Of Sadness”.
Nakon canneskog pobjednika “Kvadrat”/”The Square”, satiričnog prema umjetničko-snobovskom svijetu, “Trokut tuge” bio je idući Östlundov projekt, ujedno njegov prvi u potpunosti snimljen na engleskom jeziku. Izvorno je zamišljen kao satirični film o modnoj industriji i industriji ljepote, fokusiran na lik muškog modela, a naslov “Triangle Of Sadness” se odnosi na bore trokutastog oblika koje se formiraju između obrva, ali “možete ih riješiti botoksom u 15 minuta”.
---
FILM: Triangle Of Sadness; crna komedija; SAD, 2022. REŽIJA: Ruben Östlund ULOGE: Harris Dickinson, Charlbi Dean DISTRIBUCIJA: ZFF OCJENA: ****
---
Kad je potpisnik ovih redaka pitao Östlunda tko je idealan glumac za ulogu modela, Šveđanin je odgovorio protupitanjem “Ne znam, imate li ideju?”. Spomen Armieja Hammera, glumca u tadašnjem usponu nakon nastupa u “Šifri U.N.C.L.E.” i napose “Skrivenoj ljubavi”, pokazao se kao telepatija jer Östlund ga je upoznao u Los Angelesu i predložio mu projekt. “To je tek bio prvi sastanak, ali opet ćemo se naći i mislim da je zainteresiran”, rekao je.
U međuvremenu je Hammer ispao iz igre zbog neprimjerenog ponašanja i Östlund je umjesto njega za ulogu modela Carla angažirao Harrisa Dickinsona (“Štakori s plaže”, “King’s Man: Početak”, “Djevojka iz močvare”, “See How They Run”), a i “Trokut tuge” je morfirao u nešto više od satire na račun modne industrije i industrije ljepote.
”Triangle Of Sadness” počinje onako kako ga je Östlund originalno zamislio, kao svojevrsni östlundovski “Zoolander”. “Možeš li opustiti svoj trokut tuge? Taj dio između očiju?”, pita casting agent Carla, predlažući mu da vježba šetanje imaginarnom modnom pistom u ritmu “Staying Alive” iz “Groznice subotnje večeri”. Carl je stariji od drugih modela na audiciji i njegov je “trokut tuge” izraženiji, zbog čega agent smatra da bi trebao to riješiti botoksom.
Nešto kasnije, modeli (muški i ženski) nose revije ispred ekrana koji najavljuje “novu klimu u svijetu mode” – “cinizam maskiran kao optimizam”, što je i Östlundova zvijezda vodilja. Na reviji gledatelju upada u oko jedna manekenka. To je, doznat ćemo, Carlova djevojka, manekenka i infuencerica Yaya (Charlbi Dean). Vezu dvoje modela Östlund će kirurški precizno secirati u idućoj sceni, podsjećajući na razorno seciranje muško-ženske dinamike i odnosa među spolovima u “Turistu”.
Odjeveni u sponzorsku odjeću, Yaya i Carl nalaze se na večeri u “fancy” restoranu i rječkaju oko toga tko će platiti račun. Ona očekuje da on podmiri račun, iako zarađuje više od njega. Rječkanje se prebacuje kod njih doma, a Östlund nastavlja satirizirati spolne uloge i ocrtavati psihologiju likova sklonih manipulaciji i pozivanju na ono što se u društvu (ne) očekuje od muškaraca i žena.
---
---
To je prvi od tri čina “Trokuta tuge” i mogao je biti odličan kratkometražni film, ali funkcionira i kao dio cjeline usredotočene na izvrtanje klasnih uloga, upoznavajući nas s Carlom i Yayom koji će se, besplatno zahvaljujući njezinom influencanju, naći na luksuznom krstarenju u društvu šarolike galerije ultrabogataša.
Jedni od njih su se obogatili na gnojivu, kao Rus Dimitri (kradljivac scena Zlatko Burić), drugi na proizvodnji oružja poput starijeg britanskog para Winstona i Clementine (Oliver Ford Davies, Amanda Walker). Tu je i nesretna Therese (Iris Berben) koja nakon moždanog udara samo ponavlja riječi na njemačkom “U oblacima”, kao i Vera (Sunnyi Melles), žena spremna nagovoriti jednu članicu posade (Alicia Eriksson) da zamijene uloge i da ova uđe u jacuzzi, nakon čega inzistira da cijela posada ode na kupanje.
Posada je također šarolika. Marksistički kapetan Thomas Smith (Woody Harrelson) voli popiti, a glavna stjuardesa, arijevska bjelkinja Paula (Vicky Berlin), voli terorizirati nebijele podanike poput filipinske čistačice toaleta Abigail (Dolly De Leon). Jahta je mini-Titanic, društvo svijeta u malom. Bogataši okupiraju elitne kabine, sunčaju se na palubi i vode prazne priče, srednji sloj predstavljaju kapetan i Paula, donji Abigail i njoj slični.
Sa svima njima ovo je đita iz noćnih mora, daleko od instagramskih snova, stoga “Triangle Of Sadness” plovi polako, ali sigurno prema bermudskom trokutu tuge (i smijeha). Nazire se to kad nevera počne ljuljati jahtu, baš u vrijeme otmjene večere. “Bolje pojedite nešto jer je morska bolest gora na prazan želudac”, savjetuju konobari bogataše servirajući im većinski specijalno pripremljene plodove mora, dok kapetan jede hamburger jer nije fan “fine dininga”.
Östlund prenosi osjećaj morske bolesti i na nekoga kome nije slabo od valjanja tako da gledatelju dolazi muka kao i likovima. Povraćanje visi u zraku i samo je pitanje kad će netko izbljuvati finu hranu i krenuti sveopći “rigoletto”. Jednom kad se to dogodi, Östlund orkestrira lančano povraćanje, potencirajući slične scene iz “Smisla života Montyja Pythona” i “Ostani uz mene” do urnebesnih, histeričnih visina.
---
---
Možemo samo zamisliti kako je bilo doživjeti “Triangle Of Sadness” tijekom svjetske premijere među elitom na Canneskom festivalu gdje je Östlund ponovno osvojio Zlatnu palmu. Gejziri rigote šikljaju iz usta bogatih gostiju koji će usto dobiti proljev. Povraćanje i proljev u isto vrijeme? Da, niste krivo pročitali. Tjelesne izlučevine smeđe boje preplavljuju hodnike jahte kad toaleti u sobama poplave i brod najednom izgleda poput ploveće kanalizacije, a bogataši kao štakori.
Dok se sve to događa, pijani kapetan i Dimitri debatiraju o socijalizmu i kapitalizmu preko interkoma da ih svi mogu čuti, dodavajući se citatima Karla Marxa, Ronalda Reagana, Margaret Thatcher, Marka Twaina... “Kako prepoznati komunista? To je netko tko čita Marxa i Lenjina. Kako prepoznati antikomunista? To je netko tko razumije Marxa i Lenjina”, govori Dimitri koji nije samo “ludi Rus”, a Burić za sporednu ulogu zaslužuje nominaciju za Oscara, makar europskog ako ne američkog.
”Povrati-pa-se-rugaj” scena bez presedana izbušila je pukotine u društvenoj hijerarhiji tako da nije čudno da će se jahta potopiti, doduše od posljedice napada pirata kad se “Trokut tuge” nakratko pretvara u “Kapetana Phillipsa” i postaje spreman za treći čin nalik kombinaciji “Gospodara muha” i “Brodoloma života”.
Šačica brodolomaca uspijeva se domoći obližnjeg, naizgled pustog otoka, Carl, Yaya, Dimitri, Paula, Abigail..., gdje će stvoriti novo društvo, ali s ponešto izokrenutom hijerarhijom i društvenim ulogama. Budući da zna zapaliti vatru i uloviti hranu, Abigail postaje glavna i ubrzo počinje eksploatirati druge kao što su oni nju eksploatirali, čak i više.
Nimalo suptilno, ali Östlund i ne želi da tako bude. odlazeći korak dalje od “The Square” s kojim “Triangle Of Sadness” ne dijeli samo geometrijski oblik u naslovu, već i satiričku oštricu, sada još naoštreniju. “Trokut tuge” je “Kvadrat” na kvadrat. U Östlundovu prethodnom filmu snobovi su pali na tjeme. Sada padaju bogataši.
Intervjuiranjem Rubena Östlunda (“Turist”/”Force Majeure”) prije pet godina u Berlinu, na dodjeli nagrada Europske filmske akademije, ekskluzivno smo doznali kako švedski redatelj specijaliziran za društvene satire radi na scenariju filma “Triangle Of Sadness”.
Nakon canneskog pobjednika “Kvadrat”/”The Square”, satiričnog prema umjetničko-snobovskom svijetu, “Trokut tuge” bio je idući Östlundov projekt, ujedno njegov prvi u potpunosti snimljen na engleskom jeziku. Izvorno je zamišljen kao satirični film o modnoj industriji i industriji ljepote, fokusiran na lik muškog modela, a naslov “Triangle Of Sadness” se odnosi na bore trokutastog oblika koje se formiraju između obrva, ali “možete ih riješiti botoksom u 15 minuta”.
---
FILM: Triangle Of Sadness; crna komedija; SAD, 2022. REŽIJA: Ruben Östlund ULOGE: Harris Dickinson, Charlbi Dean DISTRIBUCIJA: ZFF OCJENA: ****
---
Kad je potpisnik ovih redaka pitao Östlunda tko je idealan glumac za ulogu modela, Šveđanin je odgovorio protupitanjem “Ne znam, imate li ideju?”. Spomen Armieja Hammera, glumca u tadašnjem usponu nakon nastupa u “Šifri U.N.C.L.E.” i napose “Skrivenoj ljubavi”, pokazao se kao telepatija jer Östlund ga je upoznao u Los Angelesu i predložio mu projekt. “To je tek bio prvi sastanak, ali opet ćemo se naći i mislim da je zainteresiran”, rekao je.
U međuvremenu je Hammer ispao iz igre zbog neprimjerenog ponašanja i Östlund je umjesto njega za ulogu modela Carla angažirao Harrisa Dickinsona (“Štakori s plaže”, “King’s Man: Početak”, “Djevojka iz močvare”, “See How They Run”), a i “Trokut tuge” je morfirao u nešto više od satire na račun modne industrije i industrije ljepote.
”Triangle Of Sadness” počinje onako kako ga je Östlund originalno zamislio, kao svojevrsni östlundovski “Zoolander”. “Možeš li opustiti svoj trokut tuge? Taj dio između očiju?”, pita casting agent Carla, predlažući mu da vježba šetanje imaginarnom modnom pistom u ritmu “Staying Alive” iz “Groznice subotnje večeri”. Carl je stariji od drugih modela na audiciji i njegov je “trokut tuge” izraženiji, zbog čega agent smatra da bi trebao to riješiti botoksom.
Nešto kasnije, modeli (muški i ženski) nose revije ispred ekrana koji najavljuje “novu klimu u svijetu mode” – “cinizam maskiran kao optimizam”, što je i Östlundova zvijezda vodilja. Na reviji gledatelju upada u oko jedna manekenka. To je, doznat ćemo, Carlova djevojka, manekenka i infuencerica Yaya (Charlbi Dean). Vezu dvoje modela Östlund će kirurški precizno secirati u idućoj sceni, podsjećajući na razorno seciranje muško-ženske dinamike i odnosa među spolovima u “Turistu”.
Odjeveni u sponzorsku odjeću, Yaya i Carl nalaze se na večeri u “fancy” restoranu i rječkaju oko toga tko će platiti račun. Ona očekuje da on podmiri račun, iako zarađuje više od njega. Rječkanje se prebacuje kod njih doma, a Östlund nastavlja satirizirati spolne uloge i ocrtavati psihologiju likova sklonih manipulaciji i pozivanju na ono što se u društvu (ne) očekuje od muškaraca i žena.
---
---
To je prvi od tri čina “Trokuta tuge” i mogao je biti odličan kratkometražni film, ali funkcionira i kao dio cjeline usredotočene na izvrtanje klasnih uloga, upoznavajući nas s Carlom i Yayom koji će se, besplatno zahvaljujući njezinom influencanju, naći na luksuznom krstarenju u društvu šarolike galerije ultrabogataša.
Jedni od njih su se obogatili na gnojivu, kao Rus Dimitri (kradljivac scena Zlatko Burić), drugi na proizvodnji oružja poput starijeg britanskog para Winstona i Clementine (Oliver Ford Davies, Amanda Walker). Tu je i nesretna Therese (Iris Berben) koja nakon moždanog udara samo ponavlja riječi na njemačkom “U oblacima”, kao i Vera (Sunnyi Melles), žena spremna nagovoriti jednu članicu posade (Alicia Eriksson) da zamijene uloge i da ova uđe u jacuzzi, nakon čega inzistira da cijela posada ode na kupanje.
Posada je također šarolika. Marksistički kapetan Thomas Smith (Woody Harrelson) voli popiti, a glavna stjuardesa, arijevska bjelkinja Paula (Vicky Berlin), voli terorizirati nebijele podanike poput filipinske čistačice toaleta Abigail (Dolly De Leon). Jahta je mini-Titanic, društvo svijeta u malom. Bogataši okupiraju elitne kabine, sunčaju se na palubi i vode prazne priče, srednji sloj predstavljaju kapetan i Paula, donji Abigail i njoj slični.
Sa svima njima ovo je đita iz noćnih mora, daleko od instagramskih snova, stoga “Triangle Of Sadness” plovi polako, ali sigurno prema bermudskom trokutu tuge (i smijeha). Nazire se to kad nevera počne ljuljati jahtu, baš u vrijeme otmjene večere. “Bolje pojedite nešto jer je morska bolest gora na prazan želudac”, savjetuju konobari bogataše servirajući im većinski specijalno pripremljene plodove mora, dok kapetan jede hamburger jer nije fan “fine dininga”.
Östlund prenosi osjećaj morske bolesti i na nekoga kome nije slabo od valjanja tako da gledatelju dolazi muka kao i likovima. Povraćanje visi u zraku i samo je pitanje kad će netko izbljuvati finu hranu i krenuti sveopći “rigoletto”. Jednom kad se to dogodi, Östlund orkestrira lančano povraćanje, potencirajući slične scene iz “Smisla života Montyja Pythona” i “Ostani uz mene” do urnebesnih, histeričnih visina.
---
---
Možemo samo zamisliti kako je bilo doživjeti “Triangle Of Sadness” tijekom svjetske premijere među elitom na Canneskom festivalu gdje je Östlund ponovno osvojio Zlatnu palmu. Gejziri rigote šikljaju iz usta bogatih gostiju koji će usto dobiti proljev. Povraćanje i proljev u isto vrijeme? Da, niste krivo pročitali. Tjelesne izlučevine smeđe boje preplavljuju hodnike jahte kad toaleti u sobama poplave i brod najednom izgleda poput ploveće kanalizacije, a bogataši kao štakori.
Dok se sve to događa, pijani kapetan i Dimitri debatiraju o socijalizmu i kapitalizmu preko interkoma da ih svi mogu čuti, dodavajući se citatima Karla Marxa, Ronalda Reagana, Margaret Thatcher, Marka Twaina... “Kako prepoznati komunista? To je netko tko čita Marxa i Lenjina. Kako prepoznati antikomunista? To je netko tko razumije Marxa i Lenjina”, govori Dimitri koji nije samo “ludi Rus”, a Burić za sporednu ulogu zaslužuje nominaciju za Oscara, makar europskog ako ne američkog.
”Povrati-pa-se-rugaj” scena bez presedana izbušila je pukotine u društvenoj hijerarhiji tako da nije čudno da će se jahta potopiti, doduše od posljedice napada pirata kad se “Trokut tuge” nakratko pretvara u “Kapetana Phillipsa” i postaje spreman za treći čin nalik kombinaciji “Gospodara muha” i “Brodoloma života”.
Šačica brodolomaca uspijeva se domoći obližnjeg, naizgled pustog otoka, Carl, Yaya, Dimitri, Paula, Abigail..., gdje će stvoriti novo društvo, ali s ponešto izokrenutom hijerarhijom i društvenim ulogama. Budući da zna zapaliti vatru i uloviti hranu, Abigail postaje glavna i ubrzo počinje eksploatirati druge kao što su oni nju eksploatirali, čak i više.
Nimalo suptilno, ali Östlund i ne želi da tako bude. odlazeći korak dalje od “The Square” s kojim “Triangle Of Sadness” ne dijeli samo geometrijski oblik u naslovu, već i satiričku oštricu, sada još naoštreniju. “Trokut tuge” je “Kvadrat” na kvadrat. U Östlundovu prethodnom filmu snobovi su pali na tjeme. Sada padaju bogataši.
Intervjuiranjem Rubena Östlunda (“Turist”/”Force Majeure”) prije pet godina u Berlinu, na dodjeli nagrada Europske filmske akademije, ekskluzivno smo doznali kako švedski redatelj specijaliziran za društvene satire radi na scenariju filma “Triangle Of Sadness”.
Nakon canneskog pobjednika “Kvadrat”/”The Square”, satiričnog prema umjetničko-snobovskom svijetu, “Trokut tuge” bio je idući Östlundov projekt, ujedno njegov prvi u potpunosti snimljen na engleskom jeziku. Izvorno je zamišljen kao satirični film o modnoj industriji i industriji ljepote, fokusiran na lik muškog modela, a naslov “Triangle Of Sadness” se odnosi na bore trokutastog oblika koje se formiraju između obrva, ali “možete ih riješiti botoksom u 15 minuta”.
