Jobovim citatom iz Biblije otvara se "Strava u Ulici brijestova 4" ("A Nightmare on Elm Street 4: The Dream Master", 1988.). Pa kaže "Kad duboki san padne na ljude, obuze me strah i drhtanje, od kojeg mi se sve kosti tresoše". Nije ovo prvi put da se neka "Strava u Ulici brijestova" otvorila dubokoumnim citatom u vezi snova.
"A Nightmare On Elm Street 3", podnaslovljen "Dream Warriors", u uvodu je citirao Edgara Allana Poea: "Spavanje. Te male kriške Smrti. Kako ih mrzim". Ne treba to čuditi. Idejni tvorac serijala Wes Craven bio je profesor humanističkih znanosti i podario je rijetko viđenu slojevitost hororima o monstrumu iz snova Freddyju Krugeru (Robert Englund) s kandžama na ruci i licem nalik pizzi.
Prva "Strava u Ulici brijestova" podigla je slasherski horor na višu razinu, a posljednji, sedmi dio serijala "Nova strava Wesa Cravena" uslojio je "meta" koncept na razmeđi snova, stvarnosti i filmova kao poveznica između "Posljednjeg akcijskog junaka" i "Vriska".
Craven nije bio uključen u stvaranje "A Nightmare on Elm Street 4", ali scenaristi Brian Helgeland ("L.A. povjerljivo", "Urota", "Vraćanje duga", "Mistična rijeka", "Tjelesna straža") te Ken i Brian Wheat ("Planet tame") imali su u vidu njegovu intelektualnu ostavštinu.
U jednom trenutku se spominje i Aristotel koji je držao da "tijekom sna vaša duša slobodno luta", samim time da je sanjar u kontroli i da može kontrolirati snove, "sanjati nešto zabavno". To je ohrabrujuća spoznaja za tinejdžere pred borbu s Krugerom na njegovom terenu kao monstrumom koji gospodari snovima i pretvara ih u snomorice, zamagljujući ionako maglovitu granicu između stvarnosti i snova.
"Ovo nije normalna noćna mora, ako te ubije u snu mrtav si zapravo", podcrtava se mitologija "Strave u Ulici brijestova" u četvrtom filmu u kojem je štafetu od redatelja trojke Chucka Russella preuzeo Renny Harlin, budući meštar akcijskih blockbustera ("Umri muški 2", "Cliffhanger", "Pakleni poljubac", "Duboko modro more"). Harlinov dar za vizualno vidljiv je u prvoj sceni košmara, kad kiša pretvori pisanije od šarene krede u vodene boje.
Općenito, "A Nightmare on Elm Street 4" njeguje MTV-jevski spotovski izričaj i u dosluhu je s trendovima epohe (montaža karate treninga/borilačkim vještinama protiv Freddyja, naoružavanje heavy metal narukvicom s bodljama) i popularnim filmovima poput "Muhe" (transformacija u kukca) i "Aliensa" ("Makni se od njega, kučkin sine!"), pa nije čudno da slovi kao najveći kinohit unutar matičnog serijala, ako ne računamo "Freddyja protiv Jasona" i remake prvog filma.
S trećim dijelom serijala Kruger je bio na putu da postane predmet opće popkulture, fenomen i ikona MTV generacije, a to je i postao u "Dream Masteru" koji je priveo kraju njegovu komercijalno izvojevanu metamorfozu od jezivog "boogeymana" do blagoglagoljivog klauna horora, opasanog post-mortem "one-linerima" u stilu Schwarzeneggera.
Freddy je kao takav vrijedio zlato kao "krugerrand", novčić iz "Smrtonosnog oružja 2", stoga je bilo logično da je četvrta "Strava" krenula u tom smjeru, odmičući se od originalnog filma, ali i konkurentskih hororskih serijala poput "Petka 13." i "Noći vještica" s šutljivim Jasonom Voorheesom i Michaelom Myersom.
Logika sna dozvoljavala je scenaristima i Harlinu takoreći što god požele, ali snove i snomorice su proželi s malo prave strave i užasa, prijetnje i tenzije u odnosu na prvi i treći film. Kruger više nije toliko strašan, prije smiješan na morbidni, crnohumorni način, gotovo kao lik iz nekakvog grotesknog hororskog crtića, autoparodičan, kao i sam film sa scenom u kojoj pas (po)mokri vatru (!?), a Freddyjeva kandža para površinu (noćnih) mora i pijeska poput peraje morskog psa u "Raljama".
No, on je barem živopisan i trodimenzionalan, za razliku od većine tinejdžerskih likova u "A Nightmare on Elm Street 4". Četvorka vraća tri lika iz prethodnika "Dream Warriors", Joeyja (Rodney Eastman), Kincaida (Ken Sagoes) i Kristen koju ovaj put glumi Tuesday Knight, inferiorna izvornoj tumačici Patriciji Arquette.
Srećom, nova heroina, Alice (Lisa Wilcox), nešto je kompleksnija od njih i jedna od boljih junakinja serijala koji u ovom filmu ostaje vjeran generacijskom jazu između ranjivih tinejdžera i neodgovornih roditelja, tj. konceptu disfunkcionalnih obitelji od čije slabosti Kruger crpi snagu.
"Strava u Ulici brijestova 4" je najbolja u "Alice u zemlji Freddyja" završnici, a radi varijaciju na prethodnike i u scenama smrti. Ima tu svega, od odurne blesavosti (tinejdžerica se pretvara u žohara kojeg će Kruger zgnječiti) do kreativnosti (Joey i vodeni krevet).
Neke scene su metafilmske, tipa da heroina iz kinodvorane biva usisana u c/b film na ekranu (šteta da to nije još više iskorišteno), pa i subverzivne u povezivanju Freddyja i tinejdžera. Minijaturne glave tinejdžera izgledaju kao mesne okruglice na pizzi u Krugerovoj ruci, a njihove duše zatočene u njegovu tijelu prsnut će poput prišta na tinejdžerskom licu.