Nakon Dragana Rubeše, hrvatska filmska kritika ostala je bez još jednog iznimno kvalitetnog kritičara. Napustio nas je kolega Tomislav Čegir (r. 1970.). Čegir je rođen u Zagrebu, gdje je studirao na Filozofskom fakultetu i diplomirao povijest i povijest umjetnosti. Bio je profesor povijesti u Osnovnoj školi Jakovlje i djelovao kao filmski i strip kritičar, surađujući za radio i TV.
Kritikom se počeo baviti prije točno 30 godina, 1994., a filmske i stripovske tekstove i eseje pisao je za najviše za "Vijenac", ali i za novine/časipise kao što su "Hrvatski filmski ljetopis, "Hrvatsko slovo", "Heroina Nova"... Za filmsku kritiku je 2009. ovjenčan nagradom Vladimir Vuković.
Objavio je i nekoliko knjiga, "Filmski prostori: Hrvatske rekonstrukcije američkoga žanrovskog filma" i "Hrvatski filmski redatelji" (koautor s Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem) u izdanju Hrvatskog društva filmskih kritičara, "Filmski osvrti: Autorske i žanrovske perspektive" u izdanju Matice hrvatske te "Otkrivanje stripa" u izdanju Vedisa. Sudjelovao je kao član žirija na ZagrebDoxu i Puli, te bio selektor (u kategoriji dokumentaraca) na Danima hrvatskoga filma.
Pamtit ćemo ga kao pasioniranog kritičara veoma artikuliranog stila pisanja i velikog poznavatelja kinematografije, ujedno i zainteresiranog za podcijenjene žanrovske filmove u kojima je pronalazio često osporavanu umjetničku vrijednost, a volio je pisati o vesternima, biblijsko-kršćanskim filmovima i hrvatskoj kinematografiji, ne podcjenjujući domaća ostvarenja.
"Reći da hrvatski film ne valja nije dobro", govorio je Čegir i isticao da je domaća kinematografija iznjedrila niz remek-djela prije 1990., ali i izvanrednih naslova od samostalnosti.