Upravo je nevjerojatno da Hollywood u novije vrijeme nije iznjedrio više prapovijesnih pustolovina ambijentiranih u paleolitik ili starije kameno doba, zoru ljudske civilizacije. Šezdesetih je još i bilo takvih filmova poput "Milijuna godina prije Krista" s Raquel Welch, čiji se eho osjetio do osamdesetih u "Potrazi Fire" Jean-Jacquesa Annauda.
U modernije doba, od devedesetih naovamo, prapovijest je nekako više podloga za komedije kao što su "Obitelj Kremenko", "Godina prva" i "Zemlja izgubljenih" nego za primordijalne "survival" avanture, poput "10.000 prije Krista" i "Alphe". Prosjek popravlja "Iz tame" ("Out Of Darkness") koji je premijeru imao 2022. na BFI London Film Festivalu i, nakon kraće kinodistribucije od Amerike do Europe u prvoj polovini 2024., osvanuo kod nas premijerno na HBO Maxu.
"Iz tame" je ambiciozan, pa i smion, dugometražni redateljski prvijenac Andrewa Cumminga. Uz pomoć povjesničara i lingvista, za potrebe filma smještenog u vrijeme prije 45.000 godina smišljen je kamenodobni jezik nazvan "Tola" umjesto da glumci govore engleski, što se ne događa često u anglofonim produkcijama (npr. "Apocalypto" kao jedan od uzora za "Out Of Darkness"), i sa sobom povlači titlove za američko/britansko tržište kao da je u pitanju neki egzotični festivalski art.
S festivalcima Cumming koketira, ali još više sa žanrovcima, boraveći na njihovoj granici kao i "Sveta Maud" i "Ljubav i krvoproliće", koje je producirao njegov producent Oliver Kassman, ujedno i koscenarist. Nošeni krilaticom "Zora čovjeka. Rađanje straha", Cumming i Kassman prilaze filmu "Iz tame" kao svojevrsnom "Predatoru" iz prapovijesti (sjetite se primordijalnog finala McTiernanova klasika), ugledajući se i na njegov prednastavak "Prey", smješten u vrijeme Indijanaca, ali i na McT-jeva "Trinaestog ratnika" i "Stranca" s Jimom Caviezelom.
Iskonski strah od nepoznatog i tame nadvija se od prve scene, kad upoznajemo likove pokraj logorske vatre usred mrkle noći koja ih štiti od okolnog crnila. Predvođeni alfa mužjakom zanimljiva imena Adem (Chuku Modu), oni su pripadnici klana koji je nedavno stigao na novi teritorij i prioritet im je naći hranu i zaklon, neku "toplu špilju" u pobrđu.
Adem je ratnik, vođa, a njegova žena, simbolično nazvana Ave (Iola Evans), ima trbuh do zuba i uskoro očekuje porod. Tu su i njihov tinejdžerski sin Heron (Luna Mwezi), Ademov mlađi brat Geirr (Kit Young), stariji mudrac Odal (Arno Lüning) i "lutalica" Beyah (Safia Oakley-Green).
Heron traži da mu se ispriča priča uz vatru, što daje mitološke metakonotacije filmu koji rabi naraciju mitologije i bajke, nečega što se možda dogodilo u davnoj prapovijesti i nastavilo se pripovijedati, te je dobilo obrise legendi i mitova poput "Beowulfa". Odal plaši Herona pričom o demonima, ali Adem opovrgava njihovo postojanje, uvjeren da "čega god ima" u ovoj "staroj i mračnoj zemlji", on se "može nositi s time".
No, demon ili nešto čudovišno ubrzo počinje vrebati iz mraka na pripadnike klana i sređivati ih jednog po jednog, nedugo nakon što nalete na mrtvog mamuta ispod klisure uz znakovite riječi "Ne znamo što je ovo učinilo". Tenzična atmosfera bojazni od tmine i onoga što u njoj živi uvlači se u priču zahvaljujući ugođaju hororskog misterija, odnosno nepoznatog teritorija, neviđenog bića i posvemašnjeg mraka kad padne noć, osvijetljenog tek pripaljenom vatrom.
Negdje do polovine film budi instinkt za preživljavanjem i prilično je dojmljiv kao sporogoreći "Predator B.C." s nekim fino nadodanim kamerno-fotografskim posvetama klasicima (okvir špilje pomaže Cummingu da oblikuje kadar a la "Tragači" iz kamenog doba), ali onda ritam pada, kao što to u posljednje vrijeme često biva, a i preokret bi mogao razočarati mnoge kad stvorenje s ruba kadra dođe u prvi plan i redatelj skine njegovu masku.
Premda, obrat je intrigantan. "Out Of Darkness" tipuje na metaforičko značenje i želi reći nešto o korjenitoj (pra)povijesti nasilja, zarana demonski usađenog u "homo sapiensu", odnosno o nasilnoj prirodi čovjeka još od zore čovječanstva. Demoni su u nama.