Osijek je kao rijetko kad postao kulisa jednog hrvatskog filma. To je ”Frka”, dugometražni drugijenac mladog filmaša Svebora Mihaela Jelića (rođen 1998.) koji nakon pulske praizvedbe stiže na Brač Film Festival za dalmatinsku premijeru. Grad u istočnoj Hrvatskoj gotovo je zaseban lik Jelićeva filma (čak više od Zagreba u redateljevom ”Zagrebačkom ekvinociju” iz 2019.) i njegova atmosfera daje dodatnu energiju i draž filmu, otprilike kao ugođaj Splita u ”Toj divnoj splitskoj noći” Arsena Antona Ostojića.
Uz nesvakidašnju urbanu lokaciju, ”Frka” je i jedan od rijetkih hrvatskih filmova koji se odvijaju tijekom jedne noći, praktički u realnom vremenu, a spada i u raritetna generacijska ostvarenja kad je u pitanju domaća kinematografija. Od ”noćnih filmova” na pamet padaju samo ”Ta divna splitska noć” i ”Fleke” Alda Tardozzija, od čega je potonji sličniji ”Frki”, ne samo zato što ih povezuju relativno bliski naslovi sa slovom ”F”.
”Fleke” su također generacijski hrvatski film koji je jedne noći ”spojio” dvije mlade žene u lutanju gradom nakon što je prva pobjegla od nasilnog momka, a druga traga za drogom. Takva je i ”Frka”, još jedan Jelićev generacijski film nakon ”ZG ekvinocija”, poseban i po tome da ga radi mladi filmaš i obraća se mladima/svojoj generaciji, a ne neki stariji redatelj koji se osvrće na vlastitu mladost. S ova dva filma Jelić se nameće kao glas(nik) generacije, zainteresiran za mlade likove.
U studentskom ”no budget” prvijencu je Jelić pratio mladića i djevojaka dok organiziraju veliki tulum i raspodjeljuju zadatke kako bi isti pripremili. Drugijenac također je fokusiran na grupicu mladih ljudi koji tijekom noći, tj. najkasnije do jutra, moraju skupiti novac za lokalnog dilera od njegovih dužnika.
Naime, netko je konobarici i sitnoj dilerici Niki (beogradska glumica Kristina Jovanović) ukrao bicikl gdje se nalazila ”roba” za njezina poslodavca Petra (Vedran Dakić). Krupni diler Petar traži od nje spomenutu kompenzaciju, a u potrazi za tipovima koji mu duguju lovu pridružuje joj se prijatelj Luka (Sven Latinović, ujedno scenarist i producent filma), kao i dilerova rodica Sara (Antonia Mrkonjić), potom i prvi dužnik, živopisni Voki (Luka Vondrak).
Zanimljivo, Jelić je imao godinu dana kad je u kino krenula ”Divlja noć” ili ”Go” Douga Limana, film koji je zasigurno gledao u formativnim godinama, kao i druge nezavisnjake s kraja devedesetih poput ”Kralja pornića” ili ”Boogie Nights” P.T. Andersona, pa i ”Ratnike podzemlja” Waltera Hilla. Nije ”Frka” ni blizu njihove najviše razine, ali utjecaji su primjetni. ”Divlja noć” se vrtjela oko neuspjele preprodaje droge i pokazivala posljedice toga iz tri različite perspektive.
Iako ”Frka” nije scenaristički tako razvedena, Jelić nastoji replicirati Limanovu kinetiku i dinamiku, a odaje počast Andersonu u sceni kad ekipa dođe kod najživopisnijeg lika filma po imenu Mesožder Krvavica (uživljeni, na momente čak i preuživljeni Domagoj Ivanković; ”Sveta obitelj”).
Tip podsjeća Alfreda Molinu u ”Kralju pornića”: dočeka ih histerično nadrogiran, u potkošulji, ima uokvirenog Franju Tuđmana na zidu i ne gasi se s monologom. Nedostaju samo petarde da sumanuti ”Boogie Night” ugođaj bude potpun. Svakako, lijepo je vidjeti jedan filmofilski, mladenački, k tome i žanrovski hrvatski film, makar bio povremeno neujednačen u žanriranju od (akcijskog) krimi trilera do crne komedije i natrag, s pomalo naprasnim završetkom.
Od ”Zagrebačkog ekvinocija” do ”Frke” Jelić je postao student režije u Beču, ali film je realizirao u skromnim uvjetima. Proračun ”Frke” je iznosio devet tisuća eura, znatno više od 9199 kuna, koliko je koštao ”Zagrebački ekvinocij”, ali to je još uvijek niskobudžetni (studentski) film i Jeliću treba aplaudirati što je izvukao priličan maksimum iz oskudnih, minimalnih uvjeta.
Istina, ”Frka” na trenuke djeluje amaterski, nerijetko i zbog glume većeg dijela ekipe u kojoj je samo Jovanović u ravni Lene Medar i Lune Pilić iz ”Zagrebačkog ekvinocija”. No, Jelić polako sazrijeva i napreduje kao filmaš, stiliziraniji je i razigraniji. Film je na momente vizualno vrlo dojmljiv zahvaljujući direktoru fotografije Xavieru Pawlowskom, s eksperimentalnim vertikalno-horizontalnim kadrovima stapanja likova u automobilu i ceste koji postaju jedno. ”Na mladima hrvatski film ostaje”, zapisali smo u tekstu o ”Zagrebačkom ekvinociju”. ”Frka” to podebljava.