Novi Pobješnjeli Max stiže iz postapokaliptične Srbije i svira gusle: ovakav film rijetko se viđa na ovim prostorima

“Furiosa” nije ni izbijedjela iz sjećanja, a dobili smo još jedan “madmaxovski” spektakl. Ono što “Volju sinovljevu” čini zanimljivijom jest da je u pitanju regionalna, srpska produkcija, a ne američka. Srpska kinematografija njeguje tradiciju žanrovskog filma, za razliku od hrvatske, no futuristička postapokaliptična akcija čak ni za nju nije uobičajena.

Režije srpskog “Pobješnjelog Maxa”, kako se tepa “Volji sinovljevoj”, latio se Nemanja Ćeranić (“Nedelja” o Džeju Ramadanovskom), i to prema scenariju Strahinje Madžarevića (“Lihvar”). Ćeranić i Madžarević stvorili su izdašno produciran film epskog, mitološkog zamaha kakav se rijetko viđa na ovim prostorima (raskošna fotografija, scenografija, kostimografija), ponajprije inspirirani serijalom “Mad Max”, ali i filmičnim lokalnim guslarskim melosom narodnih junačkih pjesama iz srpske književnosti.