Kad se u grotlu pakla Splita u rujnu 1941. kroz virove uzbuđenja i permanentnog straha naglo probila vijest da će na Piazza "Littoria" uskoro biti izvedena Puccinijeva "Turandot", vijest je primljena s nevjericom i kao psovka fašističke promidžbe. Uostalom, tko je i znao za remek-djelo obljubljenog maestra, znalci su pjevušili tek jednu ariju kontradiktorne i misteriozne opere koju je umirući Puccini skladao opsesivno vjerujući u trijumf ljubavi. Život je bio lak samo onima koji su sanjali, ostala većina već je mjesecima duboko gledala smrti u oči.
Ne bez dvojbi zbrajam lirske i sentimentalne, da ne kažem ljubavne, trenutke u operi, kojih ima možda četiri, s dominantno bolnom arabeskom Liu, ali tu su i okrutnost, ignoriranje ljubavi, beznađe, bešćutni gnjev i horor...