Igre proljeća i smrti. Ne postoji bolji literarni naslov za naše sadašnje vrijeme gdje u kontrapunktu propupalih grana, raspjevanih ptica i rascvjetanih voćki na svakom koraku svjedočimo kako budućnost postaje tmasta i nedokučiva. Kao da je to i Božidaru Kalmeti u duhu novog političkog pravca nekako postalo jasno, pa se pobrinuo da podnaslov slavnoga hrvatskog romana nekako prizove iz građanskoga pamćenja, otrese s njega prašinu i iznova ga izloži u vitrine po tinelima boljih kuća.
Da svjedoči kako se povijest ponavlja. Da je čovjek u vječitom raskoraku između beskonačnosti i smrti. Da se s prvim zrakama proljetnoga sunca iznova zažare staklene kugle na kvakama introspektivnijeg i senzibilnijeg svijeta od našega, baš kao nekad u bolničkome pamćenju propaloga violinista Ivan...