Normalan, da ne velim pošten čovjek, barem bi kad navrši 80 godina, okrenuo pet telefonskih brojeva od Pantovčaka do Banskih dvora, pitao, ljudi trebam li ja uopće vama, i kad bi vidio kisela lica i blazirane odgovore, pružio ruku svakom od njih i veselim trkom stigao doma sretan da starost može proživjeti u miru, uz ženu, djecu i unuke. A ako i ima kakvog viška energije memoari su tu uvijek savršeno rješenje.
Za sve ostale nadnaravne sposobnosti kojima se može pomoći zemlji mobitel i elektronička pošta su za početak savršeni alati.
Normalan čovjek bi to napravio, ali Stjepan Mesić – ne bi! Punih 25 godina hrvatske države u samom vrhu na ovaj ili onaj način, od toga deset godina predsjednik države s tim da će se brojni njegovi potezi u tom vremenu u povijesti...
