Mi nismo isti – mi smo laburisti!: s takvim je sloganom u jesen prošle godine na parlamentarne izbore izišla stranka Hrvatskih laburista čelnika Dragutina Lesara – i postala najveće iznenađenje političke jeseni.
“One-man“ stranka sitnog, temperamentnog Međimurca ulovila je lijepi broj saborskih mandata i tijekom ovih pola godine funkcionirala kao lijeva, poprilično uopćena, ali u osnovi protuprivatizacijska i protukapitalistička opozicija Milanovićevoj vladi.
Milanovićevi ministri napadaju Lesara i njegove da su demagozi, politički analitičari primijetit će da im je program neodređen i općenit, no u godini gospodnjoj 2012. sve to skupa zapravo nije bitno. Naime, u jeseni “izvanrednog stanja“ – kako ga je nazvao premijer – Hrvati su konačno shvatili da im se kapitaliza...
“One-man“ stranka sitnog, temperamentnog Međimurca ulovila je lijepi broj saborskih mandata i tijekom ovih pola godine funkcionirala kao lijeva, poprilično uopćena, ali u osnovi protuprivatizacijska i protukapitalistička opozicija Milanovićevoj vladi.
Milanovićevi ministri napadaju Lesara i njegove da su demagozi, politički analitičari primijetit će da im je program neodređen i općenit, no u godini gospodnjoj 2012. sve to skupa zapravo nije bitno. Naime, u jeseni “izvanrednog stanja“ – kako ga je nazvao premijer – Hrvati su konačno shvatili da im se kapitaliza...